Ukratko:

Nasilje nad ženama u Crnoj Gori je neprihvatljivo visoko: prema našem poslednjem istraživanju, svaka druga žena je bila žrtva nekog oblika nasilja  bar jednom u životu, dok je to bio slučaj sa svakom petom ženom u proteklih godinu dana. U isto vrijeme, institucijama nedostaje znanja i kapaciteta da se bave ovim problemom, dok predstavnici institucija mahom imaju ista uvjerenja kao i građani  – da je nasilje u porodici privatna stvar i da, kada se desi, po svaku cijenu treba očuvati porodicu. Pravni okvir, kao i sankcionisanje nasilja, i dalje treba unapređivati kako bi se osiguralo da počinioci nasilja budu adekvatno kažnjeni. Ovakva situacija za posljedicu ima nizak nivo povjerenja žrtava u institucije sistema, i činjenicu da većina slučajeva nasilja ostaje neprijavljena. UNDP radi sistemski sa svim zainteresovanim stranama, uključujući institucije na lokalnom i nacionalnim nivou, kao i NVO. Udružili smo snage da podignemo svijest i opšte ali i stručne javnosti o tome zašto se nasilje mora prijaviti, propisno reagovati, i zašto žrtve moraju biti u fokusu koordinisanog institucionalnog odgovora. Ženske NVO koje pružaju podršku žrtvama imaju značajnu ulogu, i radimo na tome da ojačamo njihove kapacitete kako bi osigurale usklađenost sa kriterijumima za akreditaciju programa obuka i licenciranje specijalizovanih usluga podrške.  

Regionalni program “Primjena zakona, mijenjanje stavova” – koji finansira Evropska unija a sprovodi UN Women, ima za cilj zaustavljanje rodno-zasnovane diskriminacije i nasilja nad ženama, sa posebnim fokusom na najmarginalizovanije grupe žena, u šest zemalja Zapadnog Balkana i Turskoj. Crnogorsku komponentu programa sprovodi UNDP.  

Ciljevi:  

1. Usvojiti normativni okvir koji adresira rodno-zasnovanu diskriminaciju i nasilje nad ženama, na način da bude usklađen sa međunarodnim standardima – Konvencijom o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) i Istanbulskom konvencijom, kao i pravnom tekovinom EU, koji su ključni za rješavanje problema nekažnjivosti, ali i da bi se poslala nedvosmislena poruka da se nasilje nad ženama ne smije tolerisati.
2. Sprovođenje ovakvog okvira je i dalje izazov, čije je prevazilaženje upravo naš programski cilj. Jačanje ženskih organizacija, između ostalog i kroz razvoj kapaciteta da utiču na državu da se odgovorno odnosi prema preuzetim obavezama, zagovaraju za efikasnu implementaciju, i vrše monitoring kako bi se adekvatno preveniralo ali i odgovorilo na nasilje nad ženama je imperativ. Bavljenje ključnim, strukturnim uzrocima rodne neravnopravnosti i nasilja nad ženama kao jednog od najrasprostranjenijih posljedica te neravnopravnosti zahtijeva transformativnu promjenu u uvjerenjima i percepcijama društava i zajednica o diskriminatornim rodnim stereotipima.
3. Zaštita, prevencija i odgovor na nasilje nad ženama je usko povezano sa pristupom sveobuhvatnim, koordinisanim, inter-disciplinarnim i održivim multi-sektorskim servisima, dok same žrtve moraju zahtijevati da im se ti servisi obezbijede.  

Aktivnosti:  

Organizacije civilnog društva i UNDP zalažu se za izmjene nekoliko ključnih zakona, uključujući Krivični zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Tekuća reforma sistema socijalne i dječje zaštite je direktno povezana sa vođenjem slučajeva nasilja. Centri za socijalni rad, koji se bore sa problemom nedostatka kapaciteta, su institucije koje su zadužene za koordinaciju sistema podrške. Iako postoji formalni sistem multidisciplinarne zaštite, on u praksi ne funksioniše i često podupire tradicionalne stereotipe. Kako žrtve navode, često budu iznova izložene traumatizaciji, zbog čega gube povjerenje u institucije i odustaju od sudskih sporova, uglavnom se oslanjajući na pomoć NVO-a.  

Sa druge strane, NVO dominanto zavise od međunarodnih donatora i suočavaju se sa pasivnim otporom kada je u pitanju partnerstvo sa institucijama. Iz tog razloga, programski fokus u Crnoj Gori je upravo na  razvoju kapaciteta ženskih grupa da:

1. odgovore na aktuelne potrebe žrtava nasilja za podrškom;
2. stvaraju povoljan ambijent za obezbjeđivanje kvalitetnih usluga za žrtve;  
3. doprinose razvoju  održivih i dugoročnih  partnerstava sa institucijama.

Paralelno sa ovim procesom,  podržavamo NVO-e da vode kampanje u svojim zajednicama kojima podižu svijest o pitanjima koja se tiču najranjivijih grupa žena, kao što su Romkinje i problem prisilnih ugovorenih brakova.   

Rezultati:

• Jačanje ženskih organizacija i njihovog uticaja u procesu izmjena zakona i politika u skladu da CEDAW i Istanbulskom konvnecijom.
• Uvođenje  NVO-a u sistem licenciranih pružaoca usluga za žrtve nasilja nad ženama.
• Kroz zajedničke strateške akcije zagovaranja koje su usmjerene na donosioce odluka,  došlo je do značajnih unapređenja u sistemu zaštite žrtava rodno-zasnovanog nasilja; kao i  u stvaranju preduslova da standardi preventive, zaštite i gonjenja počinilaca budu u skladu sa Istanbulskom konvencijom.
• Preporuke GREVIO komiteta, koje se značajno oslanjaju na doprinos UNDP i NVO-a podržanih kroz program, poslužiće kao osnov za dalje unapređenje pravnog okvira i njegovu efikasniju implementaciju.
• Bolji pristup uslugama i unaprijeđene usluge za žene iz manjinskih i ranjivih grupa.  

Više informacija:

Veb stranica projekta

Fejbsuk stranica UNDP Programa za rodnu ravnopravnost