Zenički “Kreativci” za inkluzivnije društvo: Projekat “Čujte nas” za poboljšanje položaja gluhih i nagluhih osoba

23 September 2022

Udruženje "Kreativci" iz Zenice

UNDP

U zeničkom Udruženju “Kreativci” smatraju kako bez inkluzivne sredine nema ni pune inkluzije, pa su u tom pravcu usmjerili svoj projekat “Čujte nas” s kojim žele unaprijediti položaj gluhih i nagluhih osoba, i Zenicu učiniti gradom u kojem će se njihov glas bolje čuti. Tokom trajanja projekta tridesetak polaznica i polaznika u tri grupe prošlo je kroz obuku za osnove korištenja znakovnog jezika, nakon čega su učestvovali u snimanju elektronskog bukvara na znakovnom jeziku.

“Projekat je okrenut prema zajednici, prema sredini koja treba da bude inkluzivnija, i da imamo ojačano civilno društvo u tom segmentu. U radionice po grupama smo uključili studentice i studente fakulteta Univerziteta u Zenici, u jednoj grupi nam je bila ekipa iz Saveza “Sumero” koji se u svojim aktivnostima često susreću sa osobama s poteškoćama, pa i sa osobama s oštećenjem sluha, i imali smo mješovitu grupa otvorenu za sve koji žele učiti znakovni jezik”, kaže Senad Muslić , voditelj projekta “Čujte nas” podržanog kroz kroz program „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) koji finansira Vlada Kraljevine Norveške, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).

Osnovni problemi koje su iz “Kreativaca” identificirali bili su nerazvijena svijest u zajednici, nedovoljan broj tumača znakovnog jezika, te mali broj osoba koje znaju i koriste znakovni jezik, uz nepostojanje organizirane, redovne i kontinuirane edukacije o osnovama znakovnog jezika:

“Jedan od naših glavnih ciljeva jeste promocija znakovnog jezika sa ciljem poboljšavanja komunikacije, ali i da dođemo do još certificiranih tumača. Usmjerili smo se na studente i osobe kojima je znakovni jezik potreban u svakodnevnom profesionalnom radu. Postavili smo i klik-klak panoe sa abecedom znakovnog jezika i osnovama o projektu na tri fakulteta i u prostorijama ‘Centra za mlade Zenica’. Pored toga, kreirali smo i elektronski bukvar na znakovnom jeziku koji će biti dostupan na Youtubeu i preko naše web stranice i društvenih mreža. Sadrži više od 220 osnovnih pojmova, pitanja i fraza potrebnih u svakodnevnoj komunikaciji, a koje pokazuju naše polaznice i polaznici koji su učestvovali u radionicama”, dodaje Muslić.

Asistent na projektu “Čujte nas” Zlatan Dizdarević potcrtava kako je glavna ideja “ići i prema društvu koje jednostavno nije prilagođeno”:

“Naš rad je usmjeren prema zajednici i išli smo i prema ljudima koji nisu gluhi, koji će sutra biti profesorice i profesori, medicinske sestre i tehničari. Veliki broj studentica i studenata s Univerziteta u Zenici, među njima i s Pedagoškog fakulteta, prošlo je kroz obuku, i sutra kad budu nastavnici, profesori, učitelji, da odmah znaju komunicirati. Na koncu, nebitno od struke, ako na kraju steknu certifikat za ovlaštenog tumača mogu se zaposliti kao asistenti u školi ili na drugim poslovima za koje je potreban, čisto zbog znanja znakovnog jezika”, kaže Dizdarević, dodajući kako polaznici radionica dobijaju uvjerenje da su prošli kroz obuku, a dalje mogu ići na certifikaciju, za šta treba vremena i dodatnog obučavanja:

“Potreba za certificiranim tumačima je velika, jer su potrebni za sud, opštinu…, i druge segmente. Voljeli bismo kroz naše aktivnosti doći do toga da u Zenici dobijemo bar 3-4 certificirana tumača koji će položiti ispit u Federalnom savezu za gluhe i nagluhe osobe koji daje certifikate”

Kao voditeljica radionica znakovnog jezika u projektu “Čujte nas” angažovana je Branka Jurić, sekretarka Saveza udruženja gluhih i nagluhih osoba ZDK i jedina s certifikatom tumača znakovnog jezika u ovom Kantonu.

“U Zeničko-dobojskom kantonu ima 6.000 gluhih i nagluhih osoba i njih niko ne vidi i ne čuje, i to je problem. Na primjer, na medicinskom fakultetu bi se trebao učiti znakovni jezik, nekada je bio obavezan. Sutra će oni biti medicinski radnici, i neće moći da komuniciraju sa gluhim i nagluhim pacijentima. Ako mene na primjer udari automobil ili mi se desi nešto drugo, dođe hitna pomoć - i ja im ne mogu objasniti šta mi je jer me ne razumiju, a ja ne mogu čekati tumača”, kaže Branka Jurić koja radi i kao predavačica u nastavi znakovnog jezika na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici.

"Niko ne treba da trpi diskriminaciju kakvu trpe gluhe i nagluhe osobe u sredinama koje ih ne čuju i ne razumiju”.

Dodaje kako su projekti poput ovoga vrlo potrebni zajednici, jer poboljšanjem komunikacije u oba smjera gluhe i nagluhe osobe postaju vidljivije, smanjuje se njihova diskriminacija, njihov glas se čuje i samim tim mogu aktivnije učestvovati u zajednici i boriti se za svoja prava:

“Gluhi ljudi ne izlaze na glasanje, jer im se niko ne obraća na njihovom jeziku, nemaju dovoljno kvalitetna objašnjenja o tome kako da glasaju i ostaju bez svog osnovnog demokratskog prava, i zbog toga su ovakvi projekti također bitni. Gluha i nagluha djeca treba da idu u vrtiće gdje ih nažalost često ne primaju, a tamo im je mjesto kao i svakom djetetu, treba da idu u školu, niko ne treba da trpi diskriminaciju kakvu trpe gluhe i nagluhe osobe u sredinama koje ih ne čuju i ne razumiju”.

Prisustvujemo jednoj od proba koje Branka vodi s polaznicama i polaznicima i na kojoj uvježbavaju izvedbu pjesme “Djeca su vojska najjača” koja će se naći kako dio elektronskog bukvara znakovnog jezika. Prije nego počnu sa uvježbavanjem pjesme, Branka s njima prolazi osnove, ponavljaju dane u sedmici, mjesece i druge osnovne fraze, nakon čega prelaze na samu pjesmu…

“Pošto u svom radu imam česte kontakte sa gluhim i nagluhim osobama volio bih da kolege i ja naučimo znakovni jezik, prvo osnove pa onda koliko budemo napredniji i dalje, da možemo kvalitetnije komunicirati i da svoje znanje poslije možemo prenijeti ostalim kolegicama i kolegama. Prezadovoljan sam i sve je prošlo bolje nego je očekivano, više mi se sviđa nego sam mislio. Znati znakovni jezik jednako je bitno kao na primjer znati engleski, jer veliki je broj onih koji ga koriste”, kaže Kenan Fifić iz Saveza “Sumero”, a naučenom na radionicama zadovoljna je i njegova kolegica Sabina Mašić:

“Već nekoliko godina radim s osobama s invaliditetom i moram priznati da mi je najveći izazov kad su to gluhonijeme osobe. Tada osjećam da sam pod pritiskom dok pokušavam izvući neko informaciju, i osjećam da sam smiješna dok pokušavam nešto objasniti. Čim sam čula za ovo bilo mi je preinteresantno i željela sam da priliku iskoristim maksimalno. Branka je odlična predavačica, zna nam sve dobro objasniti, ohrabriti nas da koristimo znakovni jezik, i drago mi je što sam dio ovog. Voljela bih jedino da se radilo još intenzivnije”, kaže Sabina.

Voditelj projekta Senad Muslić kaže kako se nada da će ono što je započeto, urađeno i postignuto kroz projekat nastaviti da živi i nakon njegovog okončanja, te da će lokalna zajednica prepoznati značaj ovakvog pristupa i u većoj mjeri podržati aktivnosti na obučavanju još prijeko potrebnih certificiranih tumača za znakovni jezik:

“Panoi, elektronski bukvar koji će biti dostupan svima, obučeni ljudi i educirana i osnažena zajednica su u najkraćim crtama ono što za sada ostavljamo iza projekta. Planiramo najmanje mjesec dana raditi promociju i na ulicama i trgovima putem multimedijalne kutije, kao i kroz medije i društvene mreže, a centralni događaj će nam biti obilježavanje 27. septembra, Međunarodnog dana gluhih i nagluhih osoba”.

Projekat „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) finansirala je Vlada Kraljevine Norveške u iznosu od 880.000 USD, a proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), s ciljem jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva (OCD) radi unapređenja kvaliteta usluga koje se pružaju građankama i građanima u lokalnim zajednicama.