Škola za budućnost

Na putu Digitalne ekspedicije: Prijepolje

18. September 2023.
UNDP Srbija

 

Pred početak školske godine centar Prijepolja pun je dece. Jedni idu na čas robotike, drugi da slušaju o bezbednosti na internetu. Gužva je i u holu Doma kulture gde su izloženi roboti koje su napravili nagrađivani đaci iz različitih krajeva Srbije. Sve ovo dešava se u okviru Digitalne ekspedicije koja je posetila grad na Limu. Istovremeno, obeleženo je i uspešno povezivanje više od 3.800 škola u Srbiji na brzi internet. Bržu internet vezu od ove školske godine ima 730.000 đaka sa kojima radi preko 100.000 nastavnika i nastavnica. O tome koliko je ovo unapređenje uslova za učenje i rad sa decom važno, svedoče i primeri iz Prijepolja.

UNDP Srbija

 

Priču počinju nastavnice koje svoje đake uče veštinama neophodnim za budućnost. 

„Ne treba previše komplikovati stvari. Nastava treba da bude jednostavna. Učenike interesuje ono što je savremeno, što je moderno, to je uvek tako bilo. Neke nove stvari, kao što je veštačka inteligencija, robotika, digitalna pismenost - nešto što mi nismo mogli da zamislimo, danas su trend, pa trebalo bi da se to radi i u školi”, poručuje Natalija Budinski, profesorka matematike i direktorka osnovne i srednje škole „Petro Kuzmjak” u Ruskom Krsturu. „Ja sam nastavnik kakvog bih želela da imaju moja deca. Tako se trudim i tako radim. Ništa ni više ni manje”, kaže Svetlana Radlovački, profesorka elektrotehničke grupe predmeta u školskom centru Nikola Tesla u Vršcu.

Osim velikog entuzijazma, obe nastavnice spaja i učešće u učeničkom projektu koji je bio deo prezentacije Srbije na konkursu održanom u Parizu, a na kom je Srbija pobedila i osvojila organizaciju Specijalne izložbe Expo 27. „Ideja je bila da pokažemo učenicima da sa znanjem koje stiču tokom redovne nastave i malo izvan toga, mogu da naprave i vrlo zabavnu igru”, otkriva Svetlana. 

Izbor je pao na klasik: Pong. Isak Novta, učenik VII razreda osnovne škole „Petro Kuzmjak“ iz Ruskog Krstura je zajedno sa gimnazijalkom Tamarom Radlovački isprogramirao modernu verziju ove igrice. „U hardver se ne razumem, ali softver sam radio u Pytonu, stavili smo vaterpolo loptu, dodali smo belu pozadinu i reketi su bili crveni i plavi. U pozadini igrice napravio sam koordinatni sistem koji konstantno određuje poziciju reketa”. Uporedo sa igrom, Isak je razvijao i svoje znanje: „Nisam sve znao od početka, pa sam morao nešto da tražim na jutjubu, nešto sam pitao oca, a nešto sam pamtio iz Petlje. Tamara ide u treći razred prirodno-matematičkog smera gimnazije ''Borislav Petrov Braca'' u Vršcu. Njen zadatak je bio da novi Pong fizički osposobi za igru: „Programiranjem se bavim skoro dve godine. Ovo mi mnogo znači zato što ovako mlada stičem tako veliko iskustvo. Nije svako imao priliku da predstavlja svoju igricu u Parizu, tako da mi je jako drago“, s velikim osmehom kaže Tamara.

Tamara i Isak

UNDP Srbija

 

Među učesnicima Digitalne ekspedicije bili su i polaznici čačanskog Regionalnog centra za talente. Predstavili su svoje robote, objašnjavali kako funkcionišu i čemu služe. „Volim to jednostavno. Opušta me gledanje u komponente, volim da sklapam. Pa onda kombinujem makete i elektroniku”, kaže Srećko Jović, učenik VII razreda OŠ „Oslobodioci Beograda“. Kako se od ideje stiže do prototipa robotske ruke objašnjava Goran Božović, učenik prvog razreda srednje Saobraćajno-tehničke škole u Beogradu: „Sve ide po redosledu, prvo ide sastavljanje, pa programiranje i na kraju završetak testiranja”. Goran u robotici vidi svoju budućnost: „To je izazov i želja. Volim robotiku”. U programiranju, mehatronici i IT industriji sebe vidi i njegov drug Petar Čelik, učenik prvog razreda beogradske elektrotehničke škole „Rade Končar”: „Treba da se obnavlja stalno znanje i da se dodaje nešto novo svaki putNema dilemu da li su važnija takmičenja ili znanje: „Do takmičenja i može da se dođe samo znanjem.” 

Sa ovom decom, kojoj ne manjkaju ni znanje ni nagrade, radi profesor mentor Milkica Kostić iz čačanskog centra za talente: „Volim ovo što radim, volim rad sa decom. Puni smo energije. Kada radite na promociji i popularizaciji naukesa talentovanom decom svakako gledate da se iznedri još neki Nikola Tesla, da deca steknu znanja koja mogu da prodaju i svetu. U Srbiji ima jako puno pametne dece”. Sa njima je već napravila dva humanoidna robota, Helgu i Lo koje pričaju, pomeraju glavu, reaguju na dodir i interaktivno komuniciraju. Obe funkcionišu zahvaljujući veštačkoj inteligenciji za decu. „Svaka mašina je pametna onoliko koliko je mi učinimo pametnom”, kaže ova profesorka na čije kreativne radionice robotike dolaze deca iz cele Srbije. 

Polaznici čačanskog Regionalnog centra za talente sa Natašom Civrić Vedelinov, Mirkom Stojićem i Milkicom Kostić

UNDP Srbija

 

Pored talentovane dece koja se u robotici uveliko snalaze Digitalna ekspedicija je posebnu pažnju posvetila onima koji je tek oktrivaju. Kako funkcionišu roboti, kako se ugrađuju senzori ili dodaju zupčanici pomoću lego kocki objasnili su mentori iz „ElektRobot“ škole. Jedan od njih je Radivoje Brajković, izdvaja najvažnije: „Najbitnije je da stvore logiku kako da rešavaju probleme. Programiranje im pomaže jer moraju da smisle logiku za rešavanje zadatog zadatka”. Anja Knežević je diplomirana matematičarka, posebno motivisana da decu kroz igru nauči ono što većini naizgled deluje komplikovano: „Uglavnom dosta mlađe dece izrazi interesovanje za robotiku, kasnije se opredeljuju i za neke druge oblasti, neće svi biti diplomirani robotičari. Ali to znanje koje steknu sklapanjem lego robota može dosta da im pomogne za razvijanje logike i kreativnosti i u drugim sferama“. 

„Digitalna ekspedicija” je pokrenuta na inicijativu predsednice Vlade, a sprovodi se uz podršku Ministarstva informisanja i telekomunikacija, Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Кancelarije za IT i eUpravu, u partnerstvu sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj i programom Nova pismenost koju realizuju „Propulsion“ i USAID.