Kako popravljamo izveštavanje o rodno zasnovanom nasilju u Srbiji

22. December 2022.
Foto: Ana Batričević

U oktobru ove godine okupile smo se u zgradi Ujedinjenih nacija u Beogradu, na debati o izveštavanju medija o nasilju prema ženama. Mi, članice Grupe “Novinarke protiv nasilja prema” nismo znale šta da očekujemo. Ideja debate bila je da članice Grupe razmene mišljenja sa urednicima nezavisnih medija, tabloida i lifestyle magazina. Zbog prisustva urednika tabloida rizik od sukoba nije bio mali, ali mi smo bile rešene da nastupimo smireno, argumentovano i civilizovano.

Na današnjoj medijskoj sceni klikovi na vest su sredstvo kojim se urednici rukovode da bi osvojili i zadržali čitaoce. Ni tema nasilja prema ženama, ni Srbija, nisu izuzetak. Princip kojim smo se mi oduvek rukovodile je bio – kako ove vesti utiču na žene koje su preživele ili se nalaze u situaciji nasilja i na njihove porodice. Znale smo da ih senzacionalizam ponovo traumatizuje, podseća ih na bolna iskustva i udaljava od onoga sto im je potrebno – podrške i razumevanja. Želele smo da unesemo promene u medijsko izveštavanje upravo zbog njih.

Samo u prethodnoj godini, mediji u Srbiji objavili su više od 15.000 sadržaja na temu nasilja prema ženama. Analiza koju grupa radi svake godine, još od 2018. pokazuje da je u 2019. senzacionalizam dominirao u 40 odsto sadržaja na ovu temu. U 2021. pao je na 27 odsto. Objave u kojima se nasilje opravdava spoljašnjim okolnostima ili osobinama nasilnika, za tri godine opao je sa 20 na 11 odsto. Dok je 2019. godine u 15 odsto sadržaja nasilje umanjivano ili je iskazivalo neverovanje žrtvi, u 2021. taj broj opao je na 9 odsto.

Nešto smo promenile i imamo brojeve koji to pokazuju. Kako smo uspele? Sopstvenim radom u redakcijama: naše članice su 2021. na svojim plećima iznele tri velike priče o seksualnom nasilju. Izgleda da smo načinom na koji smo izveštavale dale primer drugima, a možda smo im probudile i savest: dokazale smo da se o ovoj temi može izveštavati etički, a ipak biti najčitaniji.

 

Foto: Marija Erdelji

Analizu medijskog izveštavanja o rodno zasnovanom nasilju ne radimo na određenom uzorku. Analiziramo svaki sadržaj koji se pojavi u štampi, na radiju i televiziji, kao i u onlajn medijima.

A sve je počelo od nas tri, tri novinarke koje su na predlog UNDP u Srbiji i Fonda B92 pristale da osnuju neformalnu grupu u novembru 2017. Danas grupu čini više od 90 novinarki. Kada se prisećamo početaka, u šali govorimo da smo se širile kao multilevel marketing: svaka od nas pozvala je po još nekoliko koleginica, pa su one pozivale još… Sve dok novinarke nisu počele same da nam se javljaju sa željom da uđu u Grupu.

Prvi važan korak bio nam je izrada Smernica za etičko izveštavanje o rodno zasnovanom nasilju. Oslanjale smo se na Kodeks novinara Srbije, naučne radove o traumi preživelih i na istraživanja o tome kako preživele rondo zasnovanog nasilja čitaju medijske sadržaje na ovu temu.

Koliko su naše Smernice postale važne, shvatile smo ovog septembra, kada je jedan tabloid objavio video intervju sa višestrukim silovateljem: žene su izašle na ulice Beograda sa zahtevom da se intervju ukloni sa svih platformi na kojima je objavljen i da svi mediji počnu da poštuju smernice Grupe “Novinarke protiv nasilja prema ženama”.

Bez obzira na uspešan rad i rezultate, oktobarska debata u zgradi UN bila je za Grupu veliki test: prvi put otkako postojimo, javno smo se susrele se sa urednicima medija kojima stalno ukazujemo na štetu koju prave neetičkim izveštavanjem.

Diskusiju su zvanično otvorili Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, i Jakup Beriš, stalni predstavnik UNDP-a u Srbiji.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti istakla je da mediji imaju važnu ulogu u razbijanju stereotipa koji vladaju u našoj patrijarhalnoj kulturi i apelovala na novinare i urednike da se u izveštavanju u slučajevima nasilja prema ženama ne povode borbom za klikove, gledanost ili tiraž.

Foto: Milena Đorević

Ispred Grupe Novinarke protiv nasilja govorile su novinarka javnog servisa RTS, Ana Manojlović, novinarka koja vodi podkast Tampon zona Iva Parađanin, i autorka ovog teksta, inače, novinarka renominarog nedeljnika “Vreme”. Preko puta nas sedeli su Igor Božić, programski direktor televizije koja se bazira na informativnom programu (N1), Dragan Kecman, glavni urednik magazina o životu poznatih ličnosti Story i Aleksandar Đondović, glavni urednik jednog od vodećih tabloida u Srbiji (Kurir).

Mi smo kao članice Grupe poručile smo da je od ključne važnosti da urednici razumeju da je nasilje prema ženama specifična tema i da na teren treba da šalju novinarke i novinare sa odgovarajućim znanjem i iskustvom, kao i da omoguće dodatnu edukaciju svojih redakcija o ovoj temi. Važno nam je da mediji izveštavanje o pojedinačnim slučajevima nasilja iskoriste kao povod da osvetle čitav fenomen nasilja, njegove uzroke i posledice, ne samo za žrtvu, već i za širu zajednicu.

Iz načina na koji N1 i Story izveštavaju o rodno zasnovanom nasilju znale smo da sa njima delimo vrednosti i principe na kojima Grupa radi već punih pet godina. Međutim, kada je Kurir u pitanju, brinule smo se, jer nije bila reč samo o našim neslaganjima. Trebalo je misliti i na to kako će publika u sali reagovati i kako će se ponašati prema jednom uredniku tabloida, kom smo ipak domaćice i koji je bez zadrške pristao da učestvuje u debati, verovatno očekujući da dolazi kao jagnje među vukove.

No, dogodilo se iznenađenje: tabloidi nisu tako nevoljni da se menjaju i popravljaju kao što imamo predrasude. Aleksandar Đondović otkrio nam je da je Adria Media Group, čiji je Kurir deo, uvela funkciju menadžera za etičke standarde i time napravila korak ka samoregulaciji.

Da sve nije ostalo samo na rečima, pokazalo se odmah nakon debate. Predstavnice Grupe “Novinarke protiv nasilja prema ženama” dobile su poziv od dva tabloida (Telegraf i Kurir) da posete redakcije i razgovaraju sa urednicima i novinarima o etičkim standardima u izveštavanu o nasilju prema ženama. U danu kada pišem ovaj blog, clipping medija od prošle nedelje pokazuje da je jedan od tabloida u kojima smo bile objavio već tri izuzetno etična teksta, koje su preneli i drugi tabloidi. Čak su i fotografije netraumatizujuće. A fotografije su još jedno naše postignuće: 2021. grupa od 12 fotografkinja napravila je bazu etičnih i netraumatizujućih fotografija, koja je na našem sajtu dostupna svim medijima potpuno besplatno.

Plan je da nastavimo dalje, da menjamo, podučavamo, popravljamo. I da možda jednog dana pogledamo iza sebe i vidimo Srbiju kao zemlju koja drugima služi za primer u izveštavanju o nasilju prema ženama.