LocationsPredstava koja donosi katarzu novim generacijama
„RODE“ – umjetnost koja gradi povjerenje kroz činjenice i glasove mladih
5 Mart 2026
U trenutku kada se svjetla pozornice gase, a publika ostaje u tišini, zadržavajući emocije, postaje jasno da predstava „RODE“ nije samo umjetnički projekat. Ona je most između prošlosti i sadašnjosti, između onoga što znamo i onoga što tek trebamo imati hrabrosti vidjeti.
Predstavu su stvorili mladi ljudi okupljeni oko Pozorišta mladih Tuzle i Udruženja „Mladi Tuzle“, kroz projekat „Katarza za budućnost“, koji je podržan kroz širi regionalni program „Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, finansiran sredstvima Evropske unije, a koji provodi UNDP.
Predstava „RODE“ premijerno je izvedena 16. februara, a potom i 17. februara, u okviru manifestacije 22. Dani Mladih Tuzle, u Pozorištu mladih Tuzle. Autori teksta su Amila Beširović, Adnan Mujkić i Tarik Dedajić, dok režiju potpisuje Adnan Mujkić. Oni su, uz mlade glumce na sceni, svojim glasovima, emocijama i hrabrošću, ispričali priče stvarnih ljudi.
Rođenje jedne katarze
„Najznačajnija je odgovornost koju mi nosimo jer pričamo priče stvarnih ljudi.“
Nakon premijere propraćene višeminutnim ovacijama, Anja Bulić, jedna od mladih glumica, teško pronalazi riječi. Emocije joj se, kaže, još uvijek „nisu posložile“. Ali ono što zna jeste da je „sretna i zahvalna“, jer je postala dio priče koja prevazilazi pozorište.
„Za mene najznačajnija je bila ta odgovornost koju mi svi nosimo… jer mi pričamo priče stvarnih ljudi. Ovo je bila i jeste realnost tolikog broja ljudi. Posljedice su nažalost svuda oko nas i sve dok mi to zanemarujemo, ne možemo nastaviti dalje.“Anja Bulić
Anjine riječi vode nas do srži ovog projekta: mladima je povjereno da budu čuvari istine. I oni su taj zadatak prihvatili, duboko i ozbiljno.
„RODE“ imaju snažan simbolički okvir. Priča prati Delilu i Rodoljuba, dvoje djece čiji je život trajno obilježila ratna Srebrenica i čiji se putevi ponovo ukrštaju decenijama kasnije, u Minhenu. Kroz njih, mladi glumci istražuju kako se trauma prenosi kroz generacije, i kako se prošlost nikad u potpunosti ne završi ako je ne razumijemo.
Za glumca Ermina Suljkića, proces rada na predstavi bio je i lično putovanje:
„Ovaj proces me podsjeća da trebamo pričati što više o ovakvim stvarima… Mi kao glumci postajemo dio mase koja govori o historiji zasnovanoj na činjenicama.“Ermin Suljkić
Njegova poruka odzvanja kao opomena da priznanje činjenica i sudski utvrđenih istina ne može čekati još jednu generaciju.
„Mislim da smo ovakav produkt trebali i ranije. Historija i presude Haškog tribunala mnogo su nam pomogle da razumijemo tekst kao i ono što se dešavalo.“
Uloge koje traže empatiju veću od glume
Dvadesetogodišnja Iris Stubli podjelila je da je ova predstava bila je i profesionalni izazov i emotivni ispit. Na sceni igra majku dvoje djece u Srebrenici, u sigurnoj zoni, ženu mnogo stariju, zreliju i ranjeniju od nje same.
„Bilo je teško ući u lik žene koja je preživjela nešto što ja, nadam se, nikada neću i poistovetiti se sa načinom razmišljanja te osobe, njenim likom. To je osoba koja, što se kod nas u narodu kaže, ima sabura, smirena je i nosi neku vjeru u bolje sutra. To je nešto što nju drži.“Iris Stubli
Iris govori da je osobine i iskustvo junakinje koju tumači pokušavala razumjeti i osjetiti, a ne samo odglumiti. Tek kada je pustila emocijama da same dođu, shvatila je da se istina može prenijeti samo ako joj pristupiš s poštovanjem i ranjivošću. Svaka proba bila je novi sloj emocija, a ponekad i borba da se one prevaziđu.
Istina kao putokaz, umjetnost kao alat
Predstava je u potpunosti zasnovana na historijskim činjenicama i presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Njena misija nije samo umjetnička. Ona nudi prostor za dijalog, suočavanje i empatiju. Pruža mladima alat da razumiju prošlost ne kroz mitove ili fragmentirane narative, nego kroz dokumentovane činjenice.
Kroz priču Delile i Rodoljuba, publika se susreće s univerzalnim pitanjem:
Kako živimo s prošlošću koja i dalje oblikuje sve generacije koje dolaze poslije?
Možda je najveća vrijednost ove predstave upravo to što su je iznijeli mladi – osnovci, srednjoškolci, studenti, mladi glumci. Oni su generacija koja nije živjela rat, ali svakodnevno živi njegove posljedice.
I zato njihova poruka nosi posebnu težinu: da istina nije teret, nego odgovornost. Da se mir gradi činjenicama, a ne šutnjom. I da umjetnost može biti snažan alat za obrazovanje i izgradnju povjerenja.
Ovo nije samo predstava koja ostavlja utisak, to je predstava koja mijenja. Publika izlazi tiha, ali promijenjena. A mladi glumci sa scene nose osjećaj da su uradili nešto što nadilazi ulogu, karijeru ili projekat.
Jer „RODE“ nisu samo simbol jednog susreta, jedne priče ili jednog grada. One su podsjetnik da se mir gradi onda kada imamo hrabrosti da pogledamo u prošlost, da prihvatimo činjenice i da čujemo jedni druge.
I upravo zato „RODE“ su katarza. Za mlade. Za publiku. Za cijelo društvo.
O projektu
Predstava je nastala u okviru projekta „Katarza za budućnost“, koji je implementiralo Pozorište mladih Tuzle u partnerstvu s Udruženjem „Mladi Tuzle“. Aktivnost je realizovana uz podršku regionalnog programa „Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, finansiranog sredstvima Evropske unije (EU), a koji provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). Izneseni stavovi i mišljenja su isključiva odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije niti Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP).
Vezani
sadržaj
sadržaj
