Autorica: Nera Monir Divan, savjetnica za rodnu ravnopravnost i inkluziju pri UNDP-u u Bosni i Hercegovini

Danas, na Dan jednakih plata, zastajemo kako bismo razmotrili pitanje koje se često predstavlja kao jednostavno: imaju li žene i muškarci jednaku platu za isti posao?

Stvarnost je mnogo složenija.

Iako ovaj dan nazivamo Danom jednakih plata, mi u UNDP-u ovaj koncept namjerno širimo na pitanje jednakih prihoda. Razlog je važan. Plata je samo jedan dio onoga što osoba ostvaruje kroz svoj rad. Ukupni prihod može uključivati različite dodatke, provizije, topli obrok, naknade i druge beneficije. Dio tih prihoda može biti izvan same plate i ne mora se uvijek na isti način evidentirati u sistemima obračuna i statističkim podacima.

Zato, kada govorimo o rodnom jazu, nije dovoljno gledati samo osnovnu platu. Potrebno je razumjeti širu sliku prihoda i uslova pod kojima žene i muškarci ostvaruju prihod od svog rada.

A ta priča počinje mnogo prije platne liste.

Na visinu plate i ukupni prihod utiče to ko ulazi na tržište rada, u kojim su zanimanjima žene i muškarci najviše zastupljeni, ko ima pristup bolje plaćenim poslovima, ko napreduje, ko dolazi do rukovodećih pozicija, ko može raditi puno radno vrijeme i ko pravi pauze u karijeri. Na sve to utiče i nešto što se često ne vidi u ekonomskim statistikama: ko ima vrijeme za brigu o drugima.

Upravo tu feministička ekonomija pruža važnu perspektivu. Ona nas poziva da pogledamo izvan tradicionalnih ekonomskih pokazatelja i prepoznamo rad koji omogućava funkcioniranje ekonomije, ali često ostaje nevidljiv. Posebno se to odnosi na neplaćeni rad u domaćinstvu, mentalni teret, brigu o djeci, starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim članovima porodice.

Naš Barometar rodne ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini jasno pokazuje ovu povezanost. Žene navode da dnevno provode šest do sedam sati obavljajući neplaćeni rad, dok tradicionalna očekivanja i dalje veliki dio odgovornosti za kuhanje, brigu o djeci i druge kućanske poslove stavljaju na žene.

To nije samo pitanje onoga što se dešava u domaćinstvu. To direktno oblikuje mogućnosti na tržištu rada.

Kada je briga o drugima neravnomjerno raspoređena, ženama ostaje manje vremena i fleksibilnosti za plaćeni rad, napredovanje u karijeri i preuzimanje rukovodećih uloga. Kada su usluge brige ograničeno dostupne ili finansijski nepristupačne, dio troška preuzimaju porodice, a žene često plaćaju najveću cijenu kroz svoje vrijeme, karijere i buduća primanja.

Zato pitanje jednakih plata ne možemo odvojiti od ekonomije brige.

To također znači da moramo gledati šire od pitanja imaju li žena i muškarac jednaku platu za identičan posao. Moramo se pitati vrednuje li se jednako rad koji pretežno obavljaju žene, imaju li žene i muškarci jednak pristup bolje plaćenim zanimanjima i rukovodećim pozicijama i kako neplaćeni rad oblikuje njihove mogućnosti za ostvarivanje prihoda.

Equanomics, UNDP-ov pristup koji se oslanja na principe i uvide feminističke ekonomije, upravo ova pitanja unosi u ekonomske politike i praksu. Potiče nas da preispitamo kako vrednujemo različite vrste rada, kako raspoređujemo resurse i kako prepoznajemo ekonomski doprinos rada brige koji je predugo ostajao izvan glavnih ekonomskih mjerenja.

U ovu raspravu uskoro unosimo i nove podatke.

Zajedno s Agencijom za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, pripremamo prvu sveobuhvatnu studiju o rodnom jazu u platama u Bosni i Hercegovini. Studija će uskoro biti objavljena i pomoći nam da od pretpostavki pređemo na zaključke utemeljene na podacima, uz detaljnije razumijevanje faktora koji oblikuju razlike u prihodima žena i muškaraca.

Ali mjerenje jaza je tek početak.

Njegovo smanjenje neće podrazumijevati samo promjene u iznosima plata. Bit će potrebno sagledati načine određivanja plata i drugih prihoda, rodnu segregaciju u zanimanjima, napredovanje u karijeri, pristup rukovodećim pozicijama, dostupnost usluga brige i, što je ključno, način na koji je briga o drugima organizovana i vrednovana.

Zato danas, na Dan jednakih plata, ne trebamo govoriti samo o tome imaju li žene i muškarci jednaku platu za isti posao.

Trebamo govoriti o tome imaju li jednake mogućnosti da svojim radom ostvare jednake prihode. O tome čiji se rad vrednuje, čije vrijeme ostaje nevidljivo i kako raspodjela brige oblikuje ekonomske mogućnosti žena i muškaraca.

Jer ravnopravnost u prihodima počinje mnogo prije same plate.