Povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena, razgovarali smo sa Samrom Filipović-Hadžiabdić, direktoricom Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Od novih zakona protiv digitalnog nasilja, preko ekonomskog osnaživanja, do intersekcionalnog pristupa pravima – otkriva šta su ključni prioriteti za stvarnu promjenu u Bosni i Hercegovini.

Povodom 8. marta, gdje je Bosna i Hercegovina danas kada govorimo o pravima žena?

Naša zemlja je u proteklim decenijama uspostavila solidan zakonodavni i strateški okvir. Međutim, ravnopravnost je još uvijek daleko od stvarnosti svakodnevice. Iako čine više od polovine stanovništva, žene su i dalje značajno podzastupljene u donošenju odluka.

Na državnom i entitetskom nivou, tek deset žena obnaša ministarske pozicije. Kada se spustimo na lokalni nivo, podaci Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine pokazuju da je svaka peta žena izabrana u općinska i gradska vijeća. Iako je na Lokalnim izborima 2024. zabilježen ohrabrujući porast od 15% u broju izabranih žena u odnosu na prethodne izbore, na čelu općina i gradova našlo se tek osam žena – šest načelnica i dvije gradonačelnice.

Osim političke, prisutna je i ekonomska nejednakost. Žene svakodnevno provedu u prosjeku oko šest sati u neplaćenom radu, dok su istovremeno potisnute u slabije plaćene sektore tržišta rada. Dodatno, svaka druga žena u Bosni i Hercegovini suočila se s nekim oblikom nasilja.

Barometar rodne ravnopravnosti, koji smo izradili zajedno sa UNDP-om, pokazao je u kojoj mjeri su žene izložene dvostrukim standardima, visokim očekivanjima i duboko ukorijenjenim predrasudama.

Vijeće Europe i GREVIO komitet nedavno su izdali prvu preporuku koja se odnosi na sprječavanje digitalnog nasilja. Šta to konkretno znači za Bosnu i Hercegovinu?

Važno je istaći da smo u Federaciji BiH, kroz izmjene Krivičnog zakona, već napravili ključan iskorak – digitalno nasilje je sada inkriminisano. To znači da će djela poput uhođenja, psihološkog nasilja, zloupotrebe intimnih snimaka i osvetničke pornografije putem interneta sada biti kažnjiva.

Ovo je značajna novina koja šalje jasnu poruku da digitalni prostor ne smije biti prostor nekažnjivosti. Poznato je da su žene u javnom i političkom životu posebno izložene pritiscima, uvredama i seksualnom uznemiravanju na internetu. Uvođenjem ovog krivičnog djela šaljemo poruku da je to nedopustivo. Ovo je apsolutno korak naprijed u borbi protiv ušutkivanja ženskog glasa.

Koliko je ekonomska sigurnost važna u toj borbi?

Nema sigurnosti za žene bez ekonomske stabilnosti. Ekonomsko osnaživanje žena jedan je od najsnažnijih oblika prevencije nasilja. Žene koje su ekonomski zavisne često ostaju u nasilnim odnosima jer nemaju alternativu.

Zato su ključni jednake plate, jednake mogućnosti zapošljavanja i uključivanje žena u zanimanja budućnosti – poput STEM oblasti, cirkularne i zelene ekonomije. Investiranje u ekonomiju brige takođe je od presudnog značaja. Neproporcionalan teret neplaćenog rada koji nose žene ograničava njihovo učešće na tržištu rada. Ulaganje u sisteme brige nije samo socijalna politika – to je pametna ekonomija.

Koji su vam prioriteti u narednom periodu kada je riječ o prevenciji nasilja i osnaživanju žena?

Radimo na holističkom pristupu koji povezuje zakonodavne reforme, ekonomsko osnaživanje i jačanje institucionalnih mehanizama. Upravo na tim stubovima Agencija, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i UNDP u BiH kroz platformu Forum žena za razvoj (Women Forum for Development – WF4D) grade dugoročna i održiva rješenja.

Samo povezivanjem ekonomskog osnaživanja, političkog učešća i prevencije nasilja možemo doći do stvarnih promjena. Jačanje učešća žena u javnom životu omogućava da se njihov glas čuje i daje im stvarnu moć odlučivanja.

Kako osigurati da ta ravnopravnost obuhvati i one koji se suočavaju s višestrukom diskriminacijom, poput LGBTIQ+ osoba?

Unapređenje prava LGBTIQ+ osoba nije pitanje posebnih prava, već dosljedne primjene univerzalnih ljudskih prava. U Bosni i Hercegovini, LGBTIQ+ osobe se i dalje suočavaju s diskriminacijom i govorom mržnje. Vijeće ministara BiH usvojilo je Drugi izvještaj o provedbi Akcionog plana, ali smo ukazali i na stagnaciju u implementaciji brojnih mjera.

Za nas je intersekcionalni pristup od suštinske važnosti. LGBTIQ+ osobe nisu homogena grupa – njihova iskustva oblikuju i drugi identiteti, poput  invaliditeta ili mjesta stanovanja. Na primjer, žena iz ruralne sredine koja je pripadnica LGBTIQ+ zajednice može se suočiti s višestrukim, preklapajućim oblicima diskriminacije.

Društvo poštovanja različitosti nije samo vrijednosni cilj – ono je preduslov stabilnosti i demokratskog razvoja. Institucije, mediji i civilno društvo imaju zajedničku odgovornost da promovišu kulturu dostojanstva za sve.

Koja je Vaša poruka povodom 8. marta?

Osmi mart nije samo simbol – to je podsjetnik na obavezu institucija da ubrzaju provedbu zakona i politika. Ravnopravnost žena ne smije ostati na papiru. Ona mora biti vidljiva u budžetima, u zapošljavanju, u sigurnosti i u svakodnevnom životu.

U vremenu kada su stečena prava često predmet osporavanja, 8. mart ostaje dan reafirmacije temeljne poruke: ravnopravnost žena nije samo pitanje pravde – ona je preduslov društvenog i ekonomskog razvoja cijele zajednice.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH i UNDP u BiH nastavljaju partnerstvo s ciljem osnaživanja žena i unapređenja institucionalnih odgovora na izazove s kojima se žene suočavaju.