Međugeneracijsko povezivanje za otporniju zajednicu
Mostovi povjerenja: Kulturom sjećanja mladi grade pravednije društvo
10 Juli 2025
Radionica međugeneracijskog povezivanja u Čanju
Kultura sjećanja na genocid i druge zločine iz prošlosti ne tiče se samo onih koji su preživjeli – ona je temelj na kojem se gradi odgovorno društvo. Kada mladi prepoznaju važnost tih sjećanja, oni ne samo da odaju poštovanje žrtvama, već i aktivno doprinose izgradnji pravednijeg i otpornijeg društva. U tom procesu, sjećanje postaje most – između generacija, između prošlosti i budućnosti, između boli i nade.
U godini kada se obilježava 30 godina od genocida u Srebrenici i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, građani i građanke Bosne i Hercegovine nastavljaju graditi mostove povjerenja i razumijevanja. Jedan od najsnažnijih primjera dolazi iz Tuzle, gdje je udruženje „Vive žene“ kroz projekat Međugeneracijsko suočavanje sa prošlošću okupilo preživjele i mlade ljude u zajedničkom procesu dijaloga, učenja i međusobne podrške. Ovaj projekat je udruženje „Vive žene“ sprovodilo zahvaljujući bespovratnim sredstvima dodeljenim u okviru šire regionalne inicijative „Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koju sprovodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), uz finansijsku podršku Evropske unije (EU).
Međugeneracijsko suočavanje sa prošlošću je proces u kojem se različite generacije okupljaju kako bi razgovarale o teškim iskustvima iz prošlosti, učile jedni od drugih i zajedno gradile temelje za pravednije i otpornije društvo. Kroz radionice, grupne susrete i zajedničke aktivnosti, mladi su imali priliku da čuju lična svjedočanstva preživjelih, dok su preživjeli dobili prostor da podijele svoje priče i osjete podršku novih generacija. Međugeneracijsko povezivanje postaje prostor u kojem se istina čuva i upravo u tim susretima rađa se nova energija – ona koja ne zaboravlja, ali koja bira da gradi.
Glasovi koji povezuju
Mirsada Tursunović, iz sela kod Zvornika, koja je tokom rata izgubila dom i sigurnost, danas je jedna od žena koje hrabro dijele svoje iskustvo. „Te traume ostaju do kraja života, ali uz podršku psihologa naučili da se nosimo sa tim“, prisjećala se Mirsada. Učešće u grupama podrške koje organizuje udruženje „Vive žene“ donijelo joj je novu snagu:
„S njima smo još više ojačale. Radile smo na svojim životnim pričama, i oduševila sam se da su mladi spremni da čuju priče preživjelih, oni treba da pišu našu istoriju“, istakla je ona.
S druge strane, mladi poput Melise Bukvić, studentice Pravnog fakulteta u Tuzli, svojom podrškom, interesovanjem i zalaganjem, kroz razgovore su iskazivali suosećanje koje je članovima grupe, koji su preživjeli patnje tokom ratova 1990-ih godina, pomoglo da se osete shvaćenima i delom zajednice.
„Istinu treba braniti i glasno je govoriti“, rekla je Melisa, koja je sudjelovala u grupama podrške.
„Bitno mi je da svi preživjeli dobiju potrebnu zaštitu i podršku, jer su oni bili jaki zbog svoje djece, zbog naših roditelja, zbog nas, a sada mi trebamo biti jaki zbog njih i izboriti se da se glas preživjelih čuje“, naglasila je ona.
Zajedno za sjećanje
Kroz projektne aktivnosti tokom 2024. godine, više desetina učesnika i učesnica učestvovalo je u radionicama, razgovorima i zajedničkim refleksijama. U atmosferi međusobnog poštovanja i podrške, gradili su se mostovi razumijevanja i solidarnosti.
„Bilo je mnogo suza, ali još više smijeha, podrške i nade“, kaže Melisa. „Nisam očekivala da ćemo jedni drugima toliko prirasti srcu.“
Za mnoge preživjele, ovo je bio prvi put da su javno govorili o svojim iskustvima.
„Šutnja ide u prilog samo zločincima. Odlučila sam da progovorim“, poručuje Mirsada.
Suočavanje s traumama nije samo lični proces, već i kolektivni napor. Zato su mostovi povjerenja i razumijevanja među različitim generacijama, građeni brižljivo i pod stručnim vođstvom psihologa
Projekat „Međugeneracijsko suočavanje s prošlošću,“ udruženje „Vive žene“ sprovelo je tokom 2024. godine, organizujući radionice za 44 učesnika i učesnica. Kao rezultat ovog projekta, izgrađeni su mostovi razumijevanja između generacija, a svi sudionici stekli su osjećaj zajedničke nade. „Lekcije koje smo naučili iz priča preživjelih oblikovat će naše djelovanje i inspirirati nas da stvaramo bolje društvo za sve,“ zaključili su mladi sudionici.
Na Međunarodni dan ljudskih prava 2024. godine, udruženje „Vive žene“ premijerno je prikazalo dokumentarni film Zajedno za sjećanje, koji donosi priče preživjelih i refleksije mladih o značaju očuvanja kolektivnog pamćenja. Film je snažan podsjetnik da suočavanje s prošlošću nije samo lični, već i društveni proces – i da u tom procesu svi imamo ulogu.