Locations“Sudjelovanje u zajednici – jednakost u društvu”: “Znanja i vještine za bolje uključivanje u zajednicu koje su stekle osobe s intelektualnim teškoćama im niko ne može oduzeti”
1 December 2022
Kako bi kroz razvoj životnih vještina, psihološko osnaživanje i kreativni rad postigli što veću samostalnost osoba sa intelektualnim teškoćama i doprinijeli unapređenju njihovog društvenog položaja u lokalnoj zajednici, te educirali roditelje o važnosti ovakvog pristupa, iz Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Banja Luka kreirali su projekat “Sudjelovanje u zajednici – jednakost u društvu” i dobili podršku kroz program „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) koji finansira Vlada Kraljevine Norveške, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).
Na radionicama su obrađivane tema kao što su briga o sebi, higijena, briga o prostoru u kojem žive, rukovanje novcem, briga o odjeći i obući, samostalno pripremanje jednostavnih obroka, pranje suđa i druge vještine potrebne u svakodnevnom životu. Na radionicama psihološkog osnaživanja obrađivane su nenasilna komunikacija, zaštita od opasnosti na internetu, tolerancija, polna edukacija i podizanje samopouzdanja, a na kreativnim radionicama korisnice i korisnici su imali priliku učiti rad u drvetu, filcanje vune, izrada nakita.
“Korisnice i korisnici su bili zadovoljni ovakvom koncepcijom jer su usvajali vještine koje su potrebne u svakodnevnom životu, a većinu njih nisu imali prilike raditi kod kuće zbog prezaštićenosti njihovih roditelja”, kaže Gordana Ilić, koordinatorica projekta “Sudjelovanje u zajednici – jednakost u društvu”.
U projekat su bili uključeni i studentice i studenti socijalnog rada, kako bi po okončanju studija postali socijalni radnici koji će razumjeti i moći odgovoriti na potrebe osoba sa intelektualnim teškoćama. Gordana Ilić posebno potcrtava trajne vrijednosti koje će ostati poslije okončanog projekta:
“Na svim radionicama kroz koje su prošli korisnice i korisnici su stekli znanja i vještine koje im niko ne može oduzeti, i na kojima treba i dalje raditi kako bi stekli rutinu. Mi kao tim smo bili organizovani tako da smo iz njih izvukli maksimum u datom vremenu, dok su studenti proširili svoje znanje i dodatno su senzibilizirani. Zajednici smo pojasnili koliko i zbog čega je važna samostalnost osoba s intelektualnim teškoćama, a od roditelja smo dobili partnere u dosljednosti dogovorenog - pružanje mogućnosti da i kod kuće obavljaju dogovorene aktivnosti”, zaključuje,
Ružica Miščević čija je kćerka korisnica udruženja koja je prošla kroz radionice u okviru projekta, kaže kako je kod primijetila značajan napredak - “naučila se samostalnijem životu, osjeća se korisnom i pomaže u kući”:
“Ovaj projekat znači puno, i meni i i njoj. Uče se životu u zajednici, i kako da budu samostalniji kada ostanu iza nas, da ostanu u zajednici u svojim stanovima, da ne završe u institucijama. Mi starimo, odlazimo, oni moraju da imaju neku podršku, ali i da ostanu u svojoj lokalnoj zajednici. Zato je jako bitno da su naučili da mogu sami da održavaju higijenu, da si mogu pripremiti hranu, održavati prostor, kako da se snalaze u zajednici i trgovinama. Postali su samostalniji i u kuhinji, pripremanju hrane, serviranju stola, ponašanja na ulici i društvu, naučili su kako da se ponašaju u nekim težim situacijama i od koga i kako da zatraže pomoć. Stekla je prijatelje, ima svoje mjesto gdje boravi, jako sam zadovoljna”, kaže Ružica Miščević.
Korisnica Nina Simić također je zadovoljna i kaže kako će joj stečene vještine biti od pomoći u daljnjem životu:
“Danas-sutra kada ostanemo samostalni, bez obzira što uvijek imamo nekoga u svojoj porodici, korisno je da se možemo sami snaći i da nam ne treba velika pomoć. Kroz radionice smo naučili da budemo samostalni, da znamo sami otići u trgovinu, otići sami i platiti račune i da nas niko ne može prevariti za kusur. Na jednoj radionici učili smo i pravilno serviranje doručka ili ručka kada nam dođu gosti”, kazala je Nina Simić u izjavi za prilog na lokalnoj TV stanici, te pokazala i vještine komuniciranja, kao i drugi korisnici i korisnice koji su bez straha i treme govorili o naučenom na radionicama.
Voditeljica radionica životnih vještina defektologinja Svjetlana Ljevar-Lučić kaže kako je projekat “prepoznao potrebe ove populacije i doprinio razvoju njihovih vještina koje su, ujedno, i ostavština za njihovu budućnost“:
„Realizovali smo ukupno 20 radionica životnih vještina na kojima smo nastojali da unaprijedimo njihovo što bolje funkcionisanje u svakodnevnom životu, a u isto vrijeme da održavamo postojeća znanja i sposobnosti. Zadovoljna sam postignutim rezultatima u kratkom vremenskom periodu i datim uslovima, željom korisnika da uče i rade, a u svrhu njihovog osamostaljivanja i podizanja samopouzdanja i samopovjerenja u vlastite mogućnosti. Realizovali smo aktivnosti koje su vrlo primjenjive i životne i koje su od velikog značaja za svakog čovjeka tako da sam osjećala da radim nešto vrlo korisno i pozitivno“, kaže, dodajući kako su održane i dvije radionice s roditeljima na temu važnosti adaptivnih vještina i samostalnosti njihove djece kao i uloge roditelja u tom procesu, dok su sa studenticama i studentima obrađivane teme kao što su karakteristike funkcionisanja lica sa intelektualnim teškoćama i deinstitucionalizacija.
U sklopu projekta „Sudjelovanje u zajednici – jedanakost u društvu“ psiholog Slobodan Kršić kao voditelj radionica osmislio je i realizovao 20 radionica psihosocijalne podrške, te po dvije edukativne radionice za njihove roditelje i studente:
„Kroz dugogodišnji rad sa ovom populacijom prošao sam kroz razne aktivnosti, ali ovaj projekat je zaista inovativan na našem području jer ide u pravcu osposobljavanja za njihov samostalan život, pa je i moje lično zadovoljstvo veće. Sami korisnici su također i direktno i indirektno pokazali da im je zadovoljstvo učestvovati. Svako je u skladu sa svojim mogućnostima učestvovao u aktivnostima koje im pomažu da steknu znanja, vještine, ali i, što se često previdi, samopouzdanje i samokontrolu“, ističe Slobodan Kršić, potcrtavajući korist koju su svi korisnici i korisnice izvukli kroz svoje učešće:
„Sve što smo radili podiže nivo njihove samostalnosti i omogućava adekvatnije i socijalno prihvatljivije funkcionisanje, a što posljedično pruža mogućnost njihove potpunije integracije u zajednicu kao ostvarivanje konačnog cilja. Bitno je samo napomenuti da ovakav rad mora biti kontinuiran jer je kod njih neophodno češće ponavljanje i održavanje postojećih znanja“, zaključuje.
„Sve što smo radili podiže nivo njihove samostalnosti i omogućava adekvatnije i socijalno prihvatljivije funkcionisanje, a što posljedično pruža mogućnost njihove potpunije integracije u zajednicu kao ostvarivanje konačnog cilja. Bitno je samo napomenuti da ovakav rad mora biti kontinuiran jer je kod njih neophodno češće ponavljanje i održavanje postojećih znanja“, zaključuje.
Gordana Ilić nada se da daljnja podrška započetim aktivnostima neće izostati, ohrabrena izjavama predstavnica i predstavnika nadležnih institucija nakon jednog od okruglih stolova:
„Istakli su da podržavaju projekte koji podrazumijevaju programe osamostaljivanja lica sa intelektualnim teškoćama i njihov život sa što manje podrške u zajednici. Ulaganjem u njih radimo prevenciju institucionalizacije koja je veoma skupa i nehumana, ali i podižemo kvalitet njihovog života“.
Projekat „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) finansirala je Vlada Kraljevine Norveške u iznosu od 880.000 USD, a proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), s ciljem jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva (OCD) radi unapređenja kvaliteta usluga koje se pružaju građankama i građanima u lokalnim zajednicama.
