Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) organizovao je obuku za svoje i osoblje UN agencija u BiH tokom koje su kroz lične priče i otvoren dijalog, učesnice i učesnici su imali priliku bolje razumjeti iskustva, izazove i snagu romske zajednice u svakodnevnom životu.

Ova aktivnost dio je provedbe Programskog dokumenta za BiH 2026–2030, koji naglašava punu društvenu participaciju marginalizovanih grupa i jednak pristup prilikama u svim segmentima društva.

Učesnice i učesnici iz različitih UN agencija i partnerskih institucija čuli su autentična svjedočanstva pripadnika romske zajednice i razgovarali o načinima prevazilaženja prepreka. Obuka je time potvrdila da se princip „Niko ne smije biti izostavljen“ ne ogleda samo u projektima i dokumentima, već i u stvaranju prostora u kojem se glasovi onih koji su često isključeni – čuju i uvažavaju.

Otvarajući obuku, rezidentni predstavnik UNDP-a u BiH Renaud Meyer podsjetio je da romska kultura, muzika i tradicija čine neizostavan dio kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine što je razlog za zajednički ponos. “Svi volimo romsku muziku, ponosimo se njenim ritmom i energijom”, rekao je Meyer, “ali kada dođe do stvarnih prilika da podržimo Rome, da otvorimo vrata zapošljavanju i jednakim mogućnostima, tu još uvijek ne vidimo dovoljan napredak.”

U skladu s pristupom definisanim u Country Programme Documentu 2026–2030, Meyer je istakao da se inkluzija ne može svesti na princip, već mora postati praksa koja se svakodnevno živi kroz programe, politike i partnerstva.

Dragana Seferović Pilav, profesorica sporta i tjelesnog odgoja i samohrana majka troje djece, podijelila je svoje iskustvo koje spaja ličnu otpornost i umjetničko stvaranje kroz slikanje i ples. Njena životna priča počela je u domu za nezbrinutu djecu, nakon što su je roditelji ostavili vjerujući da neće moći hodati. Oni su vidjeli ograničenje – ona je u svemu vidjela izazov. Odrasla je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja i SOS selu, gdje je pronašla porodičnu toplinu i podršku.

Tokom obuke, Dragana je govorila o tome šta znači biti Rom u Bosni i Hercegovini danas, ističući da je život i dalje težak i da je njen najveći strah da će njena djeca biti suočena s diskriminacijom. Njen rad u inkluzivnoj predstavi PULS, realizovanoj u okviru projekta Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe, pokazuje kako umjetnost postaje most između svjetova različitih mogućnosti i senzibiliteta, osnažujući glasove koje društvo često marginalizuje.

Svoj doprinos obuci dao je i Leon I., mlada transrodna osoba romskog porijekla, čija je priča o odrastanju u institucijama i borbi za pristup obrazovanju ukazala na višestruke slojeve isključenosti. “Sistem te odbacuje – da li zato što si Rom, ili zato što si trans? Teško je razlučiti”, rekao je Leon, ističući koliko je važno prepoznati kompleksnost identiteta i potrebe svake osobe.

Dodatnu vrijednost obuci dali su Dalibor Tanić, novinar i aktivista, koji je govorio o sistemskim preprekama – od obrazovanja do zapošljavanja – te Begzada Jovanović iz Bijeljine, koja je otvorila pitanja položaja romskih žena, mladih i osoba s invaliditetom u lokalnim zajednicama.

Ova obuka bila je podsjetnik da inkluzija nije dodatak projektima, već njihova suština. Priče poput Draganine i Leonove pokazale su da društvena jednakost počinje prepoznavanjem svakog pojedinca kao nosioca promjene, dok umjetnost, obrazovanje i solidarnost ostaju ključni mostovi ka istinskoj društvenoj koheziji.