Cilj ove analize jeste da pomogne izvršnim, zakonodavnim i sudskim organima Crne Gore u usaglašavanju domaćeg zakonodavstva i praksi za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom s međunarodnim obavezama koje je preuzela kako ratifikacijom Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (isto: Konvencija), Konvencije SavjetaEvrope o zaštiti osnovnih prava i sloboda (Evropska konvencija o ljudskim pravima) (u daljem tekstu: EKLJP) tako i obavezama koje proizlaze iz procesa priključivanja Evropskoj uniji. 

Ratifikacijom Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom 2009. godine, Crna Gora se obavezala da će ukinuti diskriminatorne propise i uspostaviti sistem podrške u odlučivanju. Analiza iz 2017. godine pokazala je da propisi kojima je regulisano lišenje poslovne sposobnosti u Crnoj Gori nijesu u saglasnosti s međunarodnim pravnim standardima u oblasti antidiskriminacije i ljudskih prava, a podrška u odlučivanju nije prepoznata niti garantovana zakonom. U međuvremenu su izmijenjeni određeni propisi, uključujući one u vezi s uslovima i procesom lišenja poslovne sposobnosti. Ova studija, međutim, nalazi da je praksa lišenja poslovne sposobnosti ostala najvećim dijelom nepromijenjena.

Prevashodno, ova se interdisciplinarna studija sastoji od analize pravnog okvira Crne Gore kojim se uređuje pitanje poslovne sposobnosti i analize sudske prakse lišavanja poslovne sposobnosti u periodu od 2022. do 2024. godine. Analiza sudske prakse obuhvatila je uzorak rješenja u vanparničnim postupcima za lišenje poslovne sposobnosti u navedenom periodu. Uzorak je bio osjetljiv na teritorijalnu rasprostranjenost sudova, tako da su analizirane odluke svih nadležnih sudova na teritoriji Crne Gore čija su rješenja dostupna, uključujući i one s najmanjim brojem rješenja. Studija sadrži i uporedni osvrt na norme i praksu u Crnoj Gori s aspekta regionalnog i međunarodnog prava u ovoj oblasti. Sprovedeni su konsultativni i informativni sastanci sa sudijama koje postupaju ili su postupale u predmetima lišenja poslovne sposobnosti, predstavnicima organa starateljstva (centara za socijalni rad), osobama s invaliditetom i predstavnicima organizacija osoba s invaliditetom, predstavnicima Ministarstva pravde, Ministarstva ljudskih i manjinskih prava i Ministarstva socijalnog staranja. Ovi su sastanci omogućili detaljan uvid u praksu različitih aktera, kao i u prilike i prepreke za unapređenje sistema. Na osnovu analize, sprovedene uz participatornu metodologiju, predlažu se koraci za izmjenu propisa i praksi radi njihovog usklađivanja s Konvencijom.