Gotovo svako od nas sjeća se djevojčice koja je u školi bila „dobra iz matematike“. Radoznala, uporna, brzo je rješavala zadatke, postavljala pametna pitanja i dobijala petice bez mnogo muke. Ipak, danas ih rijetko viđamo u laboratorijama, IT timovima ili inženjerskim kancelarijama gdje se donose važne odluke i obavljaju visokoplaćeni poslovi. Ne zato što im nedostaje znanje, već zato što sistemi u kojima živimo često ne prepoznaju i ne podstiču njihov puni potencijal.  

U trenutku kada Zapadni Balkan prolazi kroz digitalnu i zelenu tranziciju, jasno je da održivi razvoj nije moguć bez ravnopravnog učešća žena. Iako žene u regionu diplomiraju u većem procentu i često ostvaruju bolje akademske rezultate od muškaraca, one čine samo 14% STEM radne snage u regionu. Taj jaz ne govori o nedostatku znanja, talenta i ambicija žena, već o postojanju strukturnih barijera.  

Ekspertkinje, inovatorke, inženjerke i žene iz STEM-a razgovarale su o tim izazovima na online događaju „Jednačina ravnopravnosti: žene, inovacije i STEM na Zapadnom Balkanu“, organizovanom povodom Međunarodnog dana žena i djevojčica u nauci. Događaj je realizovan u okviru projekta „EU4 Gender Equality - Women’s Economic Empowerment and Ending Violence Against Women“, koji finansira Evropska unija, a sprovode UNDP i UN Women. 

Kroz ovaj projekat, UNDP jača ekonomsko učešće žena u STEM-u na Zapadnom Balkanu, gradi prostore za njihovo liderstvo i umrežavanje, mijenja društvene percepcije i podržava inicijative koje uklanjaju strukturne barijere. UNDP ne osnažuje samo pojedinke, već doprinosi transformaciji politika, institucija i tržišta rada kako bi žene ravnopravno oblikovale zelenu, digitalnu i inovacionu budućnost regiona.  

Lične priče koje razotkrivaju sistem  

Iza brojeva i statistike stoje konkretne žene i njihova iskustva. Inženjerka elektrotehnike Marina Braletić, arhitektica Aida Koluder Agić i modna dizajnerka Irina Tosheva dolaze iz različitih STEM disciplina, ali njihove priče se prepliću u istim tačkama - prilagođavanju, preispitivanju i odluci da mijenjaju sistem. 

Marina Braletić je godinama vjerovala da je prilagođavanje jedini način opstanka u dominantno muškom STEM okruženju. Kasnije je prepoznala da neravnopravnost nije individualni izazov, već sistemska greška. Danas, kao liderka tehnoloških timova, radi na razvoju inovativnih rješenja i zagovara modele rada u kojima ravnopravnost postaje pravilo, a ne izuzetak. 

Slične obrasce prepoznala je i Aida Koluder Agić, koja se još na početku studija suočavala s pitanjem da li je arhitektura „za žene“. U profesiji u kojoj se muškarci i dalje povezuju s konstrukcijama i gradilištima, a žene sa enterijerima, otvorila je pitanje rodne dimenzije prostora, podsjećajući da gradovi koje planiramo odražavaju vrijednosti društva koje ih oblikuje. 

Irina Tosheva, s druge strane, pokazuje da STEM nije ograničen na laboratorije i IT kompanije. Kroz modu, održivost i zeleni aktivizam, ona povezuje kreativnost i sistemsko razmišljanje, dok istovremeno ukazuje na predrasude i ejdzizam koji potkopavaju kredibilitet žena. Za nju moda otvara prostor u kojem marginalizovane grupe dobijaju vidljivost i glas,  i predstavlja alat osnaživanja i izgradnje inkluzivnijeg društva. 

Iako dolaze iz različitih sektora, njihove priče imaju zajednički imenitelj: nijedna od njih nije govorila o nedostatku znanja ili ambicije, već o pravilima koja nijesu jednako postavljena za sve. U trenutku kada su odlučile da prestanu da se uklapaju i počnu da mijenjaju okvir, njihove lične priče postale su dio šire promjene koja pokazuje da kada žene oblikuju sisteme, koristi od toga ima cijelo društvo.  

Bez žena nema sigurne digitalne budućnosti  

U digitalnom dobu u kojem sajber bezbjednost i vještačka inteligencija oblikuju ekonomiju, politiku i svakodnevni život, žene se i dalje suočavaju sa sumnjom u njihovu  stručnost. Taj tihi pritisak koji iziskuje stalno dokazivanje žena, kao i ograničeni putevi ka liderstvu, dio su profesionalne svakodnevice. 

Cybersecurity liderka Luanda Domi upozorava da za mnoge žene izazov nijesu samo profesionalne barijere, već i uznemiravanje koje može narušiti samopouzdanje, mentalno zdravlje i reputaciju. Ona objašnjava da uključivanje žena u sajber bezbjednost jača otpornost društva i unapređuje poslovne rezultate. Ukazuje na važnost ulaganja u vještine i znanje žena, uspostavljanja snažnih mentorskih programa, obezbjeđivanja sigurnih radnih okruženja, transformaciju organizacione kulture i  postavljanja žena na mjesta donošenja odluka.  

Perspektivu dodatno osnažuje ekspertkinja za digitalne politike i inovacije Orkidea Xhaferaj, koja umrežavanje vidi kao odgovor na izolaciju, nejednak pristup i nedostatak podrške ženama u STEM-u. Za nju, mreže su sigurni prostori povjerenja u kojima žene razmjenjuju iskustva, pronalaze mentorstvo i podršku, i otvoreno govore o izazovima, uključujući i seksualno uznemiravanje o kojem se često ćuti.  

Potencijal koji ne smijemo izgubiti  

Poruke događaja su jasne: žene u STEM-u nijesu problem ali jesu sistemi koji ih ograničavaju. Rodna ravnopravnost u STEM-u je preduslov ekonomske otpornosti, inovacija i održivog razvoja regiona. Rodno osjetljivo obrazovanje, snažni mentorski programi, bezbjedni radni i digitalni prostori, infrastruktura brige koja oslobađa vrijeme za profesionalni razvoj, veća zastupljenost žena u donošenju odluka i snažne mreže podrške predstavljaju konkretne korake ka strukturnim promjenama. 

I zato završno pitanje nije retoričko, već suštinsko: šta ćemo učiniti sa potencijalom onih djevojčica koje rješavaju najteže zadatke iz matematike i vjeruju da mogu sve? Njihov talenat i radoznalost za nauku su ogroman potencijal za društvo, ali njihova i naša zajednička budućnost zavisi od toga da li ćemo imati hrabrosti da umjesto njih mijenjamo sistem.