Gašparikova: Po zastupljenosti žena u zakonodavnoj vlasti Crna Gora i BiH i dalje na začelju

January 12, 2022

Intervju stalne predstavnice UNDP-a u Crnoj Gori Daniele Gašparikove za Portal Analitika:

U javnoj upravi žene su zastupljene u značajnom broju. Uprkos tome, najodgovornije pozicije u javnoj upravi tradicionalno pripadaju muškarcima, pa u Crnoj Gori nikad nije bilo više od četiri ministarke u sastavu Vlade, bez obzira na broj resora

Možemo li se nadati, odnosno percipirati budućnost u kojoj rodna ravnopravnost u Crnoj Gori, osim na riječima, postoji i na djelu; je li nam za to potrebna radikalna revolucija i korjenite promjene svih struktura društva - od porodice do države, te gdje smo po ovim pitanjima u odnosu na Zapadni Balkan, samo su neke od tema o kojima smo razgovarali sa stalnom predstavnicom UNDP-a u Crnoj Gori Danielom Gašparikovom

Za Portal Analitika, ona govori i tome kako pojačati zastupljenost žena u STEM profesijama, a osvrnula se i na napredak Crne Gore po pitanju obaveze postizanja rodne ravnopravnosti u okviru javne uprave.

Iako se ženskim pravima i dostizanju rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori pruža deklarativna podrška, Gašparikova napominje da većina indikatora, kojima se u praksi mjeri implementacija, pokazuje da ovo pitanje ipak nije među prioritetnim. 

Uprkos ostvarenom napretku u nekim segmentima, ona podsjeća da se crnogorsko društvo suočava sa problemom nasilja nad ženama, malim procentom žena na mjestima odlučivanja, diskriminacijom žena i tradicionalnom podjelom na muške i ženske uloge i poslove.

„Ako želimo da pokrenemo dijalog o socioekonomskom oporavku zemlje, razvoju poljoprivrede, klimatskim promjenama, demokratizaciji i otvorenim institucijama, digitalizaciji društva, preduzetništvu, borbi protiv korupcije, bezbjednosti – u taj proces moramo uključiti žene, omogućiti potpuno korišćenje njihovih potencijala u cilju postizanja suštinskog napretka“, poručuje Gašparikova.

Žene i dalje suočene sa staklenim plafonom u karijernom napredovanju 

Naša sagovornica podsjeća da je Crna Gora potpisnica Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama, kojom je preuzela odgovornost da osigura jednako učešće žena i muškaraca u javnom životu, donošenju odluka, formulaciji politika.
 „U javnoj upravi žene su zastupljene u značajnom broju. Međutim, evidentno je da žene nastavljaju da se suočavaju sa staklenim plafonom i staklenim zidovima, koji ih usporavaju u karijernom napredovanju. Tako, najodgovornije pozicije tradicionalno pripadaju muškarcima, pa u Crnoj Gori nikad nije bilo više od četiri ministarke u sastavu Vlade, bez obzira na broj resora“, napominje naša sagovornica.

Kako ističe, javna uprava treba da bude reprezentativna po strukturi, da pruži podsticajan i adekvatan radni ambijent za razvoj svih profesionalaca, profesionalni rast i razvoj talenata unutar institucija, bez obzira na razlike, uključujući i pol. 

„Ovo podrazumijeva rodni balans na pozicijama donošenja odluka u javnoj upravi kao prioritetan cilj, odgovornost rukovodioca za dostizanje ovog cilja i kreiranje adekvatnih srednjeročnih mjera za prevazilaženje sistemskih barijera koje sprječavaju žene da u profesionalnim karijerama u javnoj upravi napreduju do pozicija na kojima se donose odluke jer su odlučile da zasnuju porodicu“, dodaje ona.

Kulturne norme i predrasude još nesvjesno sputavaju

Sektorska segregacija u javnoj upravi, kako naglašava naša sagovornica, pitanje je koje zahtijeva posebnu pažnju na putu dostizanja rodne ravnopravnosti. 

Ona, kaže Gašparikova, još uvijek postoji i najvidljivija je u tradicionalnim muškim profesijama, vojnoj i policijskoj, gdje žena vojnikinja ima svega 11%, a policajki 20%, ali i u obrazovnom sektoru, u kojem žene čine većinu ili oko 97% svih zaposlenih, gdje, prema do dostupnim podacima, nijesu pokrivale više od oko 40% direktorskih pozicija u srednjim školama.

„Tema rodne ravnopravnosti u javnoj upravi ipak je više od puke statistike brojčanog odnosa zaposlenih žena i muškaraca. Drugo lice javne uprave jesu javne politike, čiji sadržaj mora da reflektuje interese i građanki i građana, na način što će prikupljati podatke, analizirati ih i štititi interese građana i pružati jednake mogućnosti svima. Ipak, ovo je lakše reći nego uraditi, jer nas kulturne norme i predrasude i dalje nesvjesno sputavaju“, naglašava Gašparikova.

Ističe da je istraživanje UNDP-a pokazalo da čak dva od tri zaposlena u institucijama vjeruju da se danas pretjerano forsira pitanje rodne ravnopravnosti. 

„Ipak, dvije trećine žena zaposlenih u javnoj upravi posvjedočiće da muškarci imaju veća prava. Istovremeno, društveni ambijent je veoma zahtjevan i građani njeguju rodnu nejednakost. Polovina njih reći da je nemoguće u potpunosti postići rodnu ravnopravnost, da uspješne žene moraju neminovno da zanemare porodicu, da poslodavac ima zakonsko pravo da traži potvrdu da kandidatkinja za posao nije u drugom stanju i slično“, napominje naša sagovornica.

UNDP, dodaje ona, pozdravlja jačanje principa rodne ravnopravnosti u Strategiji reforme javne uprave, vjerujući da će Crna Gora povećati ambiciju kako bi, kaže, rodna ravnopravnost postala suštinski dio stavova i percepcija, kako zaposlenih u javnoj upravi, tako i građana.

„Reforma javne uprave, uz prihvatanje rodne ravnopravnosti, mora da počiva na trajno izgrađenim kapacitetima i institucionalnoj infrastrukturi za osiguranje ravnopravnosti na svim nivoima i primjenu kako domaćih zakona tako i međunarodnih konvencija u brojnim sferama - od nasilja, zaštite na radu, učešća u odlučivanju, ekonomskim politikama i preduzetništvu, učešća u mirovnim misijama i osiguranju mira i bezbjednosti kod kuće“, kaže Gašparikova. 

Javne politike moraju se oslanjati na znanja za 21. vijek 

Prema njenim riječima, to je obiman i odgovoran posao koji ne može biti u nadležnosti jednog ministarstva ili sektora, ali u koji moraju biti uključeni svi, sa punom odgovornošću za njegovu uspješnu primjenu. Naravno, i bez uobičajenog prebacivanja i traženja odgovora na drugim adresama.

„Na primjeru pandemije COVID-19 smo vidjeli koliko je važna brza, pouzdana, inkluzivna, transparentna transformacija svih javnih sektora u funkciji građana. Pandemija nam je ukazala da moramo da prevazilazimo barijere koje nas sputavaju i da javne politike moraju da se oslanjaju na znanja i vještine za 21. vijek, te da budu dostupne, inkluzivne i inovativne“, ističe Gašparikova.

Digitalizacija je, kako primjećuje, već donijela mnoštvo prednosti u smislu socijalnog i ekonomskog osnaživanja žena. 

„Međutim, bez adekvatnog i promišljenog razvoja, ona može postati instrument za reprodukciju stereotipa, tradicionalnih shvatanja, a time i produbljivanje rodnog jaza. Stoga, želim da ukažem na važnost kratkoročnog i dugoročnog ulaganja u znanje i podjednako i ravnopravno u sve ljude – i djevojčice i dječake, i žene i muškarce. Rezultati će proisteći iz ulaganja u nauku, u istraživanja i tehnologiju, iz inovacija“, poručuje naša sagovornica.

Slaba vidljivost žena u STEM oblastima na ZB očekivana

Veliki je broj zanimanja koja potpadaju pod akronim STEM (science, technology, engineering i mathematics). Na ovim prostorima i dalje su deficitarna, iako uglavnom dobro plaćena, a kako nam je saopštila Gašparikova, žene na Zapadnom Balkanu obavljaju samo oko 14% poslova u ovim oblastima. 

„Slaba vidljivost žena u STEM oblastima je očekivana, s obzirom na sadašnje prakse kojima se djevojčice usmjeravaju ka tradicionalnim „ženskim“ zanimanjima. Sama država nema detaljne statističke podatke kojima prati ove trendove, no oni raspoloživi ukazuju da djevojčice i dječaci u odabiru obrazovanja za buduće zanimanje imaju jednake šanse, čak i u sferi STEM-a“, dodaje ona.

Treba, kaže, imati na umu da, kada su ukupni rezultati obrazovanja u pitanju, 67% populacije sa diplomom specijalističkih studija i 61% sa magistarskom diplomom čine žene. Dakle, kako napominje, u sistemu obrazovanja vidimo čak i bolje ishode učenja u slučaju žena. 

„Međutim, činjenica da su žene obrazovaniji dio stanovništva ne reflektuje se na tržište rada, jer čine svega 44% zaposlenog stanovništva, a nijesu adekvatno zastupljene ni u sektorima sa većim primanjima, kao što su IT ili bankarstvo“, napominje Gašparikova.

Svjesno ili nesvjesno, kako ističe, predrasude koje su prisutne u porodici, široj zajednici i u obrazovnom sistemu, utiču na komuniciranje i formiranje stavova dječaka i djevojčica o “rodno primjerenim profesijama” već u ranim fazama njihovog života. 

Prema njenim riječima to često utiče i na odabir karijere u kasnijoj životnoj fazi i ide ruku pod ruku sa nevidljivim kulturološkim usmjeravanjem žena na njihovu porodičnu i reproduktivnu ulogu. 

„Ovo je važno jer živimo u svijetu u kojem je tehnološki napredak izuzetno brz, digitalizacija je u potpunosti promijenila naš način života, cjelokupno tržište rada, pa čak i procese donošenja odluka. Svjedočili smo tome koliko je digitalizacija važna upravo kad je otpočela COVID-19 kriza, i kada su preko noći IKT vještine postale uslov za preživljavanja ekonomija i globalno i u Crnoj Gori. I ovdje su muškarci bili u prednosti, jer su čak osam od 10 IKT specijalista muškarci, a ovo su uglavnom najbolje plaćeni i najtraženiji poslovi, koji su za vrijeme pandemije i najmanje bili ugroženi“, podsjeća Gašparikova.

U tom smislu, kako ističe, promišljanje o rodnim aspektima jednako je važno u okviru digitalne transformacije Crne Gore, jer izostanak žena iz brzo rastućih profesija budućnosti predstavlja uskraćivanje razvojne šanse cjelokupnog društva. 

„Veće prisustvo žena u STEM oblastima indirektan je pokazatelj da zemlja ima ispravan pristup kad je u pitanju ekonomsko osnaživanje žena. Stoga je UNDP podržao i osnivanje Regionalne mreže žena u STEM oblastima, jer želimo da podstaknemo povećanje konkurentnosti žena i brže prilagođavanje potrebama tržišta rada u sektorima STEM-a, digitalne i zelene ekonomije“, dodaje ona.

Albanija održala lekciju, Vlada za istorijski rekord Balkana i Evrope

Žene na Zapadnom Balkanu za jednakost u svim sferama bore se u zahtjevnim postsocijalističkim uslovima tranzicione demokratije. U tom kontekstu, istraživanja UNDP-a za ovaj region pokazala su da su žene nedovoljno zastupljene na pozicijama odlučivanja i na lokalnom i na nacionalnom nivou. 

„Ključni pokazatelj demokratizacije i razvoja jednog društva jeste zastupljenost žena na mjestima odlučivanja. Nažalost, danas ne postoji zemlja u svijetu koja je postigla punu rodnu ravnopravnost, pa čak ni Švedska, koju posmatramo kao uzor“, ocjenjuje Gašparikova.

U tom kontekstu, kako ističe, na Zapadnom Balkanu, Crna Gora zajedno sa Bosnom i Hercegovinom još uvijek je na začelju. 

„To vidimo recimo po podacima o zastupljenosti žena u zakonodavnoj vlasti, koja drugi mandat zaredom od početka primjene rodnih kvota nema minimum od 30% žena u Skupštini. Trenutni procenat je 27%, dok je u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji 40%, Kosovu 34%, Albaniji 33% i Bosni i Hercegovini 26%. Obavezujuće zakonske kvote do sada su se pokazale kao Najbolji mehanizam za povećanje broja žena u politici“, poručuje ona. 

Smatra i da je današnji procenat u parlamentima regiona u velikoj mjeri posljedica kvota u Izbornom zakonu, koje su partije morale da primijene - ponekad i nevoljno, ali koje vode prema većem broju partijskih kandidata oba pola.

„Pokazalo se da su kvote mijenjale parlamente, društvo je sazrijevalo, a partije postupno postaju odgovornije po ovom pitanju. Politička participacija žena i odgovorna primjena kvota u direktnoj su zavisnosti od ukupnog stepena emancipovanosti društva, a posebno od senzibilisanosti medija i postojećih mehanizama finansiranja žena u politici“, kaže Gašparikova. 

Podsjeća da je nedavno u Albaniji prvi put izabrana Vlada u kojoj ima 70% žena. 

„Ovo je istorijski rekord za cijeli Zapadni Balkan i Evropu, čime Albanija drži svojevrsnu lekciju se barijere sa kojima se suočavaju žene u politici mogu pobijediti odlučnim politikama i prevazići“, dodaje naša sagovornica.

Prisustvo žena u politici, prema njenim riječima, važno je za razbijanje stereotipa i podršku različitosti i inkluziji kao univerzalnim vrijednostima u društvu, kao i za podsticaj novim generacijama. 

„Zato je najveća odgovornost na političkim partijama da njeguju i razvijaju političke kadrove, investiraju u izgradnju kapaciteta i osiguraju unutarpartijsko učešće žena. Važno je i osigurati međupartijsku saradnju političarki po modelu Ženske političke mreže, jer se sve one suočavaju sa istim izazovima.

Pogledajte samo na primjeru nasilja nad ženama: kako raste broj žena u politici i javnoj sferi generalno, tako se i nasilje nad ženama seli iz privatnog u javni prostor. Iako je ovo negativna pojava koju trenutno vidimo, ako ona generiše adekvatan odgovor, odnosno akciju, u srednjoročnom periodu može imati katalizatorski efekat na smjelo suočavanje sa nasiljem nad ženama, bilo gdje“, ističe Gašparikova. 

Orodnjavanje javnih politika se ne primjenjuje

Kada je riječ o standardizaciji procedure za orodnjavanje javnih politika, naša sagovornica dodaje da ona već postoji kao obaveza propisana Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, ali se zbog nedosljednosti - ne primjenjuje. 

„Takođe, nijedna institucija neće ostati bez dijela svog budžeta, niti će neko biti degradiran ako strategija ili politika te institucije nije rodno senzitivna ili nije urađena na osnovu rodne analize. Istraživanje među zaposlenima u javnoj upravi o rodnoj ravnopravnosti pokazuje da 80% zaposlenih u institucijama smatra da je rodna ravnopravnost posao samo jedne osobe, dok 20% smatra da time treba da se bave svi zaposleni u instituciji“, kaže Gašparikova.

A, u stvari, napredni koncept koji primjenjuju savremene države zahtijeva, kako napominje, da svaka javna politika bude kreirana po mjeri svih građana i građanki, te da institucije o ovom strogo vode računa. 

„To se radi na način što se ispituju potrebe različitih grupa i kako će neka politika uticati na njih. Svakako, u ovom pristupu su najbitniji ljudski kapaciteti i znanje unutar institucije, koji će na bazi prikupljenih podataka sačinjavati temeljne rodne analize i istima informisati politike, programe i strategije, kao i budžete. Vjerujemo da u nastavku procesa reforme javne uprave ima prostora da se ovoj temi pristupi ozbiljnije i da se riješi sistemski“, poručuje Gašparikova. 

Za kraj, kao primjer, navodi podatak da u proteklih 12 mjeseci čak 87% zaposlenih u javnoj upravi u Crnoj Gori nije prisustvovalo treninzima u oblasti rodne ravnopravnosti.