LocationsUdruženje LOTOS Zenica: “Mala sigurna zona za djecu i mlade”
9 December 2022
Kada je primijetila da njena kćerka Selina ima određene poteškoće s kojima ne zna kako da se nosi, njena mama Ula pomoć i podršku potražila je u Udruženju za zaštitu mentalnog zdravlja "LOTOS" Zenica gdje je uključena na radionice za djecu koje se održavaju svake subote.
“Jako smo zadovoljne i Selina i ja. Imala je emocionalnih problema s kojima ja kao majka nisam znala kako da najbolje izađem na kraj, i obratila sam se LOTOS-u kako bih dobila podršku za nju, ali i kako bih sebe ojačala. Selina je postala otvorenija, komunikativnija i generalno je napredovala”, kaže Ula, dodajući kako je kroz učešće u savjetodavnom radu sa roditeljima kojem se priključila i sama dobila podršku koja joj je pomogla da se osnaži:
“Idem na druženja četvrtkom gdje dolaze i drugi roditelji kojima je također potrebna podrška. Družimo se, razgovaramo, razmjenjujemo savjete i iskustva, čitamo članke, vježbamo finu motoriku, a povremeno volontiram na nekim aktivnostima kao što su humanitarni bazari. Sve to mi je pomoglo i ohrabrilo me da napravim taj korak ka upisu fakulteta, upisala sam inkluzivnu pedagogiju i uspješno završila prvu godinu”, pohvalila nam se Ula.
Spomenute aktivnosti održavaju se u sklopu projekta “Hajde da sanjamo, hajde da se igramo” podržanog kroz program „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) koji finansira Vlada Kraljevine Norveške, a provodi Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).
“Projektne aktivnosti se naslanjaju na stečena iskustva iz prethodnog projekta “Lotos otvoreni klub”, također realizovanog uz podršku UNDP-a u okviru EMBRACE programa 2020. godine. Ideja je ista – psihosocijalna podrška djeci i mladima kroz tri segmenta koje mi inače provodimo, a to su direktni individualni psihološki rad, rad kroz grupe i inkluzivne aktivnosti. Sve usluge su besplatne i lako dostupne.”, kaže Emina Hadžihalilović voditeljica projekta “Hajde da sanjamo, hajde da se igramo” koji je djeci i roditeljima ponudio usluge multidiscipinarnog tima, u prijateljskom okruženju i prostoru adekvatnom za rad sa djecom i mladima.
Kroz projekat su organizirane i posjete kinu jednom mjesečno, u saradnji sa profesorom tjelesnog odgoja održana je i sportska škola koja se djeci posebno svidjela, a svi su bili oduševljeni i izletom na Vlašić na kojem su dobili i sendviče, čokoladice i sokove. Emina dodaje kako su u Udruženju zadovoljni realizacijom projekta i odzivom djece i njihovih roditelja:
“Tokom proteklog perioda obogatili smo svoje redovne inkluzivne aktivnosti. Sve ove aktivnosti kontinuirano provodimo, i završetkom EMBRACE-a mi to nećemo prekinuti raditi, jer to je misija naše organizacije. U tome će nam pomoći i materijalna sredstva za rad s korisnicima nabavljena kroz projekat, edukativni materijali i didaktička sredstva koji će ostati u trajnom vlasništvu udruženja i dalje će se koristiti”, dodaje.
Edukatorica Mirjana Puđa vodi radionice za mlađu grupu, također je zadovoljna svim aktivnostima, a posebno ističe i rad četvrtkom sa grupom žena u kojoj je i mama Ula s početka priče.
“Postale su tim sposoban da prihvati novu članicu koja dođe sa problemom, da se uklopi u grupu bez odbijanja, osjeti da je dobrodošla i da ima s kim razgovarati, i kako su sve osobe koje su došle jer su često bile same i nisu imale s kim porazgovarati, kasnije uspostavile mrežu prijateljstva da se zajedno druže, izlaze na kafu, čuju se telefonom i raspituju za zdravlje jedna druge”, kaže Mirjana, dodajući kako je sjajno je da se formirala jedna takva grupa za podršku:
“Zahvalna sam projektu jer je i nama omogućio da jačamo. Poslije svake radionice kad potrošimo energiju i doživimo svakakve situacije, i mi sjednemo zajedno, porazgovaramo, a kvalitetna komunikacija je nešto što u ovom vremenu najviše nedostaje”, dodaje, dok se u prostorijama lagano okuplja grupa djece za jutarnju radionicu i kreću sa lutkarskom radionicom.
Erin je peti razred i kaže da dolazi radi druženja, voli plesati, pjevati i crtati, Selina je šesti razred i osim druženja i igre kaže da voli “edukativne stvari” i izlete, Meliha nam prepričava kako im je bilo na izletu na Vlašić - kaže da je bilo “avanturistično” i da su se svi zabavili, a Aja nam se pohvalila znanjem engleskog jezika dodajući kako najviše voli likovno. Ajina mama Sejdefa kaže kako je otkako dolazi na radionice primijetila veliki napredak kod nje, i kako joj je svaki dolazak na radionice u LOTOS veoma koristan:
“Aja ima više zdravstvenih poteškoća, ali uživa ovdje i opusti se, i odmah je bolja i drugačija kod kuće i u školi. U LOTOS dolazimo već dugo vremena, i ono što rade ovdje pomaže joj da bude bolja i u školi, završila je sedmi razred i sad će u osmi. Sve rade kroz igru, i takav način rada joj odgovara”.
Marini u radu pomažu i volonteri – studentica inkluzivne edukacije Amna, i srednjoškolac Ismail.
“Subotom jedva čekam da dođem ovdje, zabavimo se, učimo, pomaganje ovdje pomaže i meni u učenju o inkluziji i daljem radu na uklanjanju stereotipa i stigme”, kaže Amna. Ismail, učenik drugog razreda srednje škole kaže kako je tu jer voli pomagati drugima, ali i zbog zabave, druženja i novih poznanstava.
Radionice za stariju grupu djece i mlade vodi Ivana Vasić koja kaže kako grupa nije velika, ali to s druge strane daje veću mogućnost da se što više posveti svakom članu i članici pojedinačno.
“Radimo grupno, ali istovremeno i svaki član i članica dobijaju mogućnost da se individualno izraze. Polaznice i polaznici su sa i bez poteškoća u razvoju, imamo i volonterke poput Amne kojima to dobro dođe da dodatno razvijaju svoje kapacitete potrebne u radu s djecom i sa mladima, susretnu se sa različitim uzrastima”, kaže Ivana, dodajući kako se kroz različite kreativne radionice kao što su dekupaž, crtanje, bojenje..., pokušava omogućiti svakome da se individualno izrazi i da se eventualno otkriju neki talenti:
“Primijetan je nizak nivo samopouzdanja i samopoštovanja kod mladih generalno, i zato ih je važno potaknuti da se ne stide svog rada i da pokažu šta mogu i znaju. Ovdje je jedna mala sigurna zona za našu djecu i mlade”.
U Ivaninu grupu rado dođe i Adin, diplomirani profesor turskog jezika i književnosti.
“Druženje i rad u grupi s Ivanom i drugim mladima pomaže mi kako u ličnom razvoju, tako i u radu u struci. Svi skupa razvijamo znanja, sposobnosti i vještine”, kaže Adin pokazujući stvari i predmete izrađene na radionicama, a posebno mu je drag ormarić lijepih uspomena u koji planiraju odložiti sve lijepe uspomene koje sakupe.
Osnivačica Udruženja LOTOS Aiša Hadžihalilović Smailbegović kaže kako je zadovoljna realizacijom projekata podržanih kroz EMBRACE.
“Projekat obogućuje kako naše korisnike, tako i nas koji s njima radimo. Po profesiji sam pedijatrica, sa završenom psihologijom i pedagogijom, imam afinitet za psihološku podršku djeci i kroz taj rad i sebe duhovno obogaćujem, svaki dan postajem duhovno zrelija jer pomažem drugima i kroz takav rad postaješ komunikativniji i duhovno jači”, kaže, potcrtavajući kako je za rad Udruženja značajna financijska podrška, posebno imajući u vidu da rade uglavnom sa djecom i porodicama iz socijalno ugroženih i marginaliziranih skupina koji sebi usluge koje su dobili kroz projekat inače ne bi mogli priuštiti.
Projekat „Stvaranje povoljnijeg okruženja za civilno društvo“ (EMBRACE) finansirala je Vlada Kraljevine Norveške u iznosu od 880.000 USD, a proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), s ciljem jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva (OCD) radi unapređenja kvaliteta usluga koje se pružaju građankama i građanima u lokalnim zajednicama.
