Lakše do pravde uz pomoć ureda za podršku svjedocima

svjedoci
Sedam ureda za podršku pružilo je pomoć i savjetovanje za preko 14,000 svjedoka u razdoblju od 2008. - 2013. godine. Foto: Sunčica Pleština

Napisala: Sunčica Pleština

Naglasci

  • UNDP je, u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i Vrhovnim sudom RH stvorio mrežu ureda koje žrtvama kaznenih djela pružaju informacije i podršku koja im je potrebna da bi se pojavili na sudu i s povjerenjem svjedočili.
  • Vijeće Europe prepoznalo je hrvatski sustav kao model za ostale zemlje u rediji.
  • Kako bi proširili sustav podrške žrtvama i svjedocima oslanjamo se na mrežu volontera kojih trenutno ima 193.

"Kao zaposlenica jednog trgovačkog lanca, na moju veliku žalost, imala sam prilike biti svjedokom kaznenog djela oružane pljačke. Za mene je to bilo iznimno traumatično iskustvo zbog kojega sam promijenila i radno mjesto, sve u pokušaju zaboravljanja tog nemilog incidenta", piše M.K u svom pismu predsjedniku Županijskog suda u Vukovaru."Četiri godine nakon događaja, primitkom poziva za svjedočenje protiv osumnjičenog počinitelja, moja agonija krenula je ispočetka. Danima nisam mogla spavati, strahovala sam od susreta s osumnjičenikom i njegove eventualne osvete, uglavnom, ponovno sam proživljavala sav onaj teško zaboravljeni strah i stres."

Srećom, uz poziv M.K. je dobila i kontakt informacije Ureda za podršku svjedocima i žrtvama u prilogu iz Županijskog suda u Vukovaru. Dan uoči svjedočenja posjetila je ured. Voditeljica ureda Branka Lučić i njezina asistentica Daniela Čukelj poželjele su joj dobrodošlicu i objasnile sudski proces, što može očekivati, te joj na dijagramu pokazale gdje će sjediti u sudnici. Kad je otišla na sud kako bi dala iskaz M.K je također dobila potporu osoblja ureda.

"Na sam dan svjedočenja, dan od kojeg sam strahovala četiri godine, uz mene je bila gđa Branka Lučić. Svojim blagim glasom i neobaveznim razgovorom odvraćala mi je pozornost od onoga zbog čega sam došla na sud. Na mene je djelovala bolje od tableta za smirenje. Potpuno mirno i opušteno dočekala sam svoj red za svjedočenje, strah koji sam imala je nestao i zamijenio ga je mir, osjećaj sigurnosti i svijest da svojim svjedočenjem činim pravu stvar. Nakon svjedočenja potpuno smireno sam otišla na posao i cijeli dan sam se osjećala prekrasno, lagano, kao čovjek koji je skinuo težak teret sa svojih leđa."

Sedam ureda savjetuje preko 14,000 svjedoka

Urede za podršku kao što je ovaj u Vukovaru otvorio je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. U nešto više od šest godina, sedam postojećih ureda za podršku svjedocima – četiri otvorena 2008. i još tri 2011. godine – već su dali potporu i savjetovali preko 14,000 žrtava, a taj broj je u stalnom porastu posebno sada kad je dostupnost pomoći postala šire poznata.

Izvorno zamišljen da pruži podršku žrtvama ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine, koji je pratio raspad Jugoslavije, uredi su proširili nadležnost tako da sada pružaju podršku svim žrtvama koje su u strahu ili previše traumatizirane da bi svjedočile.

Osim za ratne zločine, podrška se pruža i u slučajevima obiteljskog nasilja, napada, razbojništva, silovanja, ubojstva, korupcije i organiziranog kriminala. Usluge podrške osobito su vitalne u slučajevima obiteljskog nasilja, besplatne su i sve što je izrečeno ostaje u povjerenju.

Prva četiri ureda otvorena su 2008. godine na županijskim sudovima u Osijeku, Vukovaru, Zadru i Zagrebu. UNDP je angažirao osoblje (uglavnom psihologe ili socijalne radnike), pružio im specijaliziranu obuku, a uredima je osigurao posebne prostorije i čekaonice. Izdvojene čekaonice iznimno su važne jer pružaju svjedocima sigurno utočište u kojem nema opasnosti od susreta s napadačima na hodnicima suda. Uredi koriste i pomoć educiranih volontera, većinom studenata prava, kojih trenutno ima gotovo 200.

Prvi je izazov bio informiranje javnosti o postojanju centara. Kampanja osvještavanja javnosti Bez svjedoka nema pravde provedena je širom zemlje zemlje i u sklopu nje građani su dobili informacije koja su prava žrtava kaznenih djela te gdje se mogu obratiti za pomoć. Otvorena je i zasebna web stranica na: www.mprh.hr s praktičnim informacijama o sudskom postupku. Konačno, od studenog 2008. godine informativni letak o pojedinostima usluga koje pružaju uredi priložen je svakom sudskom pozivu. Ovi napori povećali su broj korisnika usluga ureda, što je dovelo do poboljšanog odaziva svjedoka u sudskim postupcima.

Nakon uspješne prve godine, Ministarstvo pravosuđa i sudovi preuzeli su na sebe troškova ureda i tako osigurali njihovu održivost. Drugi val uspostave ureda za podršku UNDP proveden je početkom 2011. godine, proširenjem usluge na županijske sudove u Rijeci, Sisku i Splitu. Trenutno u svakom većem hrvatskom gradu postoji ured za podršku svjedocima. Kao i u slučaju prva četiri ureda, Ministarstvo pravosuđa se obvezalo preuzeti na sebe financiranje tri nova ureda od 2012. godine. Troškovi uspostave sustava podrške svjedocima i žrtvama su skromni. Za pokretanje sedam ureda utrošeno je nešto manje od 1,1 milijuna dolara, uz financijsku podršku UNDP-a, Nizozemske, Španjolske, SAD-a, te Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).

UNDP trenutno radi na proširenju usluge i na telefonsko savjetovanje te uspostavu besplatnog broja na koji će se javljati volonteri Udruge za podršku žrtvama i svjedocima. Uvođenje besplatne telefonske linije pomoći će upravo osobama koje ne žive u blizini postojećih sedam županijskih središta te nisu u mogućnosti osobno doći do ureda i raspitati se o svojim pravima i obavezama, kao i onima koji žele sačuvati svoju anonimnost.

Prevladavanje nepovjerenja u pravosuđe

Kao što osoblje Ureda za podršku svjedocima može potvrditi, mnogi hrvatski građani još se uvijek ustručavaju ući u sudsku zgradu, a kamoli pojaviti se u sudnici radi svjedočenja. Ovu informaciju iz prve ruke podržavaju i rezultati ispitivanja javnog mnijenja koje pokazuje da samo jedna trećina hrvatskih građana smatra kaznenopravni sustav učinkovitim kad se radi o pronalaženju i procesuiranju počinitelja kaznenih djela, a čak 40 posto ispitanika vjeruje da kazneno-pravni sustav ne može ispuniti potrebe žrtava kaznenih djela. Značajan je i broj onih koji kažu da su bili žrtve kaznenog djela, ali priznaju da o tome nikada nisu obavijestili policiju.

Ljudima koji su pozvani svjedočiti često nedostaju najosnovnije informacije. Iako je službenicima ureda zabranjeno miješanje u iskaze svjedoka, oni mogu odgovoriti na niz pitanja o sudskom postupku i pravima i obvezama svjedoka.

Najčešća pitanja su: Imam li obvezu svjedočiti? Mogu li biti prisiljen/a pojaviti se na sudu? Što će sudac pitati? Tko će sve biti prisutan? Koliko dugo traje rasprava? Tko pokriva moje troškove? Moram li upoznati optuženika? Gdje će optuženi sjediti? (Svjedoci često osjete olakšanje kad im se otkrije da će optuženik sjediti iza njih te da nema potrebe za izravnim kontaktom). Iako službenici ureda ne pružaju pravno ili psihološko savjetovanje, oni mogu uputiti svjedoke na druge ustanove i organizacije koje im mogu pružiti stručnu pomoć.

Kada je UNDP prvi put predložio ideju o pokretanju ureda za podršku svjedocima i žrtvama, hrvatski suci bili su skeptični, bojeći se uplitanja u njihov rad. Danas su, međutim, među najglasnijim zagovornicima sustava. Kao razloge navode smanjenje broja predmeta koji su u zastoju zbog nepojavljivanja svjedoka na sud; povećanje broja posebno ranjivih žrtava koje odlučuju prijaviti kaznena djela te veći broj žrtava i svjedoka koji su spremni svjedočiti.

Danas se suci obraćaju uredima za podršku i u posebno osjetljivim predmetima, kada postoji povećan rizik da se svjedok neće odazvati sudskom pozivu. Uredi za podršku tada stupaju u kontakt sa svjedokom i tako smanjuju rizik od odgode ročišta ili prisilnog dovođenja svjedoka uz izricanje novčane kazne. Također, na taj način poboljšavaju samopouzdanje svjedoka, a samim tim i vjerodostojnost njihovog iskaza.

Model za pravdu i pomirenje

Zaključno, uredi imaju tri ključne uloge: štite ljudska prava žrtava kaznenih djela, poboljšavaju učinkovitost pravosuđa jer pomažu pribaviti povjerljive i pouzdane iskaze koji su potrebni kako bi počinitelji bili kažnjeni te pomažu u uspostavi povjerenja građana u vladavinu prava. Hrvatski model ureda za podršku svjedocima međunarodno je priznat kao priča o uspjehu i model za druge zemlje.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe izričito je pohvalila rad UNDP-a Rezolucijom od 26. siječnja 2011. pod nazivom "Zaštita svjedoka kao temelj za pravdu i pomirenje na Balkanu" i pozvala na uspostavu ureda za podršku svjedocima na području cijele jugoistočne Europe.

Teško je zamisliti veće priznanje: Rezolucija 1784 poziva "nadležna tijela u odnosnim državama i teritorijima da osiguraju sredstva i uspostave programe podrške svjedocima, koristeći kao model one koji su već uspostavljeni od strane Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Republici Hrvatskoj, u svim sudovima koji se bave svjedocima teških kaznenih djela."