6 Osigurati održivost okoliša

  Ribar u kanjonu Neretva sakuplja pastrmku. Projekat Svjetske banke  upravljanja Neretvom i Trebišnjicom osigurava mehanizme za efikasnu i ravnopravnu raspodjelu vode među korisnicima sliva Neretve i Trebišnjice, sa ciljem da se poboljša ekosistem sliva i biološka raznolikost kroz poboljšane vodene resurse. Bosna i Hercegovina i Hrvatska zajedno.
Ribar u kanjonu Neretva sakuplja pastrmku.

BiH je u posljednjoj deceniji povećala napore u rješavanju okolišnih izazova, te uskladila pravne aspekte zaštite okoliša u oba entiteta kroz set zakona o zaštiti okoliša pripremljenih u skladu sa direktivama Evropske unije. Ključni zakonski akti koji se odnose na ovaj sektor su zakoni o zaštiti okoliša Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), Republike Srpske (RS) i Brčko distrikta(BD) Bosne i Hercegovine, kao i zakoni o vodama.

BiH je potpisnica velikog broja međunarodnih ugovora i konvencija o okolišu, uključujući Konvenciju o biološkoj raznovrsnosti (2002), Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (2000), Konvenciju Ujedinjenih nacija za suzbijanje dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom (2002), Bazelsku konvenciju o kontroli prekograničnog kretanja opasnog otpada i i njegovog odlaganja (2001), Dunavsku konvenciju (2006), Arhušku konvenciju (2008), Bernsku konvenciju (2008), Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (2008), Kartagenski protokol (2008), Protokol iz Kyota (2009), ESPO

Konvenciju (2009), Stockholmsku konvenciju o persistentnim organskim polutantima (2010) i Pekinški amandman na Protokol iz Montreala Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača (2011).

U periodu od 2000. do 2012. izrađeni su brojni strateški dokumenti koji predstavljaju osnovu za kontinuirane napore u BiH na implementaciji reformi u sektoru okoliša. Nacionalna samoprocjena kapaciteta provedena je s ciljem da se identificiraju prioriteti na nivou zemlje kao i potrebe za izgradnjom kapaciteta usmjerenom na rješavanje globalnih pitanja vezanih za okoliš, a posebno kako bi se unaprijedili kapaciteti Bosne i Hercegovine za ispunjavanje njenih postojećih obaveza po četiri prioritetne UN-ove konvencije. Usvojena je Strategija i akcioni plan za zaštitu biološke raznovrsnosti (NBSAP) u skladu s Konvencijom o biološkoj raznovrsnosti (CBD) za period 2008-2015., ali se isti trenutno revidiraju kako bi ispunili zahtjeve iz Strateškog plana Konvencije o biološkoj raznovrsnosti za period 2011-2020. i Aichi ciljeva.

BiH je uz podršku UN-a, pod vodstvom UNEP-a i uz saradnju glavnih domaćih aktera, izradila prvi Izvještaj o stanju okoliša u Bosni i Hercegovini (SOER 2012). Osim pregleda stanja okoliša i procjene efikasnosti implementiranih mjera zaštite, u izvještaju se identificiraju i ključna pitanja vezana za zaštitu i unapređenje postojećeg stanja okoliša. Rad na SOER-u je ukazao i na nedovoljne ljudske i tehničke kapacitete za ispunjavanje međunarodnih obaveza BiH u oblasti zaštite okoliša.

Pokrivenost šumom, biološka različitost, prijetnje od klimatskih promjena

 Zaštita bioraznolikosti u Livanjskom polju
Zaštita bioraznolikosti u Livanjskom polju

Bosna i Hercegovina je zemlja bogate biološke raznolikosti. Smatra se da je među prvih pet zemalja u Evropi u smislu biološke raznovrsnosti, s velikim brojem endemskih i reliktnih vrsta. U BiH je identificirano više od 5.000 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka, više od 100 vrsta riba, više od 320 vrsta ptica i drugih komponenti biološke raznovrsnosti.  Šume predstavljaju izuzetno značajan prirodni resurs u BiH. Šumski pokrivač se prostire na 50% ukupne teritorije BiH i jednako je raspoređen između dva entiteta. Većina šumskih područja klasificirana su kao visoke šume.

Međutim, podaci o biološkoj raznovrsnosti u BiH su rijetki i BiH još uvijek nije uspostavila centralno ili koordinacijsko tijelo za praćenje statusa biološke raznovrsnosti. Površine teritorija označenih kao zaštićene površine u BiH su relativno male i izuzetno niske u smislu procenta zaštićene teritorije u poređenju s ukupnom teritorijom BiH, što je daleko ispod evropskog standarda. Upravljanje postojećim zaštićenim područjima je još jedno od pitanja koje daje razloga za zabrinutost.

BiH se smatra zemljom visokoosjetljivom na prijetnje koje donose klimatske promjene zbog svojih ‘klimatski osjetljivih’ i ekonomskih sektora, poput poljoprivrede, šumarstva i hidroenergetskog sektora. Prvi nacionalni izvještaj BiH prema UNFCCC (Okvirna konvencija o klimatskim promjenama) obuhvatio je 1990. godinu kao polaznu godinu u popisu stakleničkih plinova. Ova procjena ugroženosti u smislu prilagođavanja klimatskim promjenama pokazuje da BiH ima potencijala da smanji emisije CO 2.

Potencijali obnovljive energije i biomase


Biomasa kao efikasni izvor energije

BiH posjeduje značajne resurse za proizvodnju energije. Teoretski hidropotencijal u BiH iznosi otprilike 99.256 GWh/godišnje, a tehnički 23.395 GWh/godišnje. Energetski potencijal malih hidroelektrana u BiH iznosi do 3.520 GWh godišnje. BiH ima i značajan potencijal solarnog zračenja koji se kreće od 1.240 kWh/m2 na sjeveru do 1.600 kWh/m2 na jugu, dok prosječni broj sunčanih sati godišnje iznosi 1.840,9. Teoretski potencijal solarne energije u BiH iznosi do 67,2 pWh, što nadilazi ukupnu potrošnju energije u zemlji. Trenutno u BiH nema vjetroelektrana koje su povezane s visokonaponskom mrežom, ali su od 1999. do 2012. godine identificirane potencijalne lokacije za njihovu izgradnju.

Za BiH je imperativ da se počnu uvoditi čisti izvori energije poput biomase. Dosad je biomasa uglavnom izvožena, dok je ugalj loše kvalitete i lož ulje bilo korišteno za zagrijavanje domaćinstava u BiH. Biomasa koja potječe od šumarstva (drva za ogrjev, šumskog otpada i drvnog otpada iz drvoprerađivačke industrije) i poljoprivrede ima najveći ekonomski potencijal i nudi najbolju priliku za zapošljavanje i smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ukupni tehnički potencijal u smislu dobivanja energije iz biomase u BiH iznosi i do 33,518 PJ.

Održiv pristup pitkoj vodi i sanitaciji

Iako je BiH bogata vodenim resursima, pristup pitkoj vodi procijenjen prema procentu stanovništva koje ima kontinuiran pristup odgovarajućoj količini pitke vode (iz vodoopskrbe) kod kuće, još uvijek nije u potpunosti osiguran za sve grupe stanovništva. Međutim, pristup vodi je premašio polaznu odrednicu od 53% u 2000/2001. i u 2011. iznosio je 61,7%; stoga je moguće da će do 2015. godine biti ostvaren zadatak od 67% stanovnika koji imaju pristup ovim uslugama. Pristup javnom (centralizovanom) kanalizacionom sistemu također je premašio polaznu osnovu od 33% i dostigao 36%, a cilj do 2015. za pokrivanje 40% stanovništva će biti vjerovatno ostvaren.

Ukupno godišnje zahvatanje vode za potrebe javne vodoopskrbe iznosi oko 1% godišnje obnovljive količine vode. Od posebne su važnosti podzemne vode i izvori koji se uglavnom koriste za vodoopskrbu (89%), dok 10,2% vode za ove svrhe dolazi iz rijeka, a 0,2% iz prirodnih jezera I vještačkih rezervoara. Pa ipak, postojeći infrastrukturni kapacitet sistema vodoopskrbe je pitanje koje daje razloga za ozbiljnu zabrinutost. Zbog oštećenja i neodržavanja tokom rata (1992-1995), većina vodovodnih i kanalizacionih sistema, koji su stariji od 25 godina, pokazuju veliki stepen gubitaka (curenja) u mreži. Kanalizacioni sistem u BiH je neadekvatan u smislu kapaciteta i tehnologije koja se koristi. Kanalizacioni sistemi postoje samo u centralnim dijelovima gradova, dok su rubnim dijelovima grada i seoskim područjima dostupne uglavnom neadekvatne i neodgovarajuće septičke jame, što ozbiljno ugrožava kvalitet površinskih i podzemnih voda, koje predstavljaju značajne izvore opskrbe pitkom vodom.

Deminiranje

 Deminer radi na čišćenju Betanje. UNDP i UNICEF svojim aktivnostima podržavaju čišćenje najopasnijih ostataka rata i da se eliminiraju štetni utjecaju na društvo u Bosni i Hercegovini.
Deminer radi na čišćenju Betanje.

Sedamnaest godina nakon završetka rata BiH se još uvijek suočava s problemom visokog stepena zagađenosti minama i neeksplodiranim ubojitim sredstvima. BiH je minama najzagađenija zemlja u Evropi i zasigurno jedna od najzagađenijih u svijetu. Uprkos nastojanjima koja su uložena i značajnim unapređenjima u upravljanju protuminskim djelovanjem, mine i neeksplodirana ubojita sredstva još uvijek predstavljaju jednu od glavnih prijetnji sigurnosti građana i ekonomskom i socijalnom razvoju u BiH. Iako je puno rada uloženo u proces identifikacije i čišćenja područja zagađenih minama, ista se još uvijek mogu naći u cijeloj zemlji. U poslijeratnom periodu do danas, 1.689 osoba su bile žrtve u nesrećama uzrokovanim minama, uključujući 593 smrtno stradalih

BiH je 2008. godine usvojila novu strategiju protivminskog djelovanja. Cilj Strategije protivminskog djelovanja za period od 2009. do 2019. je u potpunosti eliminirati minski sumnjivu površinu prve i druge prioritetne kategorije do kraja 2018., smanjujući je kroz opšta i tehnička izviđanja i uklanjanje mina, te u potpunosti ukloniti prioritetne sumnjive površine treće kategorije korištenjem mjera zabrane i aktivnostima izviđanja.Međutim, iskustva do danas ukazuju na veliki nesrazmjer između stvarne potrebe za protivminskim djelovanjem u BiH i mogućnosti zemlje i onih koji joj osiguravaju podršku. Uzimajući u obzir postojeći stepen napretka u pogledu protivminskog djelovanja i čišćenja tla od mina čini se neizvjesnim da će ciljevi strategije biti postignuti do 2019.; razlog za to je prvenstveno nedovoljno finansijskih sredstava: postojeća strategija navodi godišnje finansijske potrebe za deminiranje u iznosu od oko 80 miliona KM (40 miliona eura).

1.02 godina
ostalo
do 2015

1990 2015
Globalni ciljevi za MRC7
  1. Integracija principa održivog razvoja u politiku i programe zemlje; preusmjeriti gubitak prirodnih resursa
  2. Smanjenje gubitka bioraznolikosti, postižući do 2010. godine značajno smanjenje brzine gubitka.
    • Udio površine prekrivene šumama i udio ugroženih vrsta,
    • Ukupne CO2 emisije, po glavi stanovnika i po $1 GDP (PPP)
    • Utrošak supstanci koje utiču na degradaciju ozonskog omotača
    • Udio ribnjaka u okviru sigurnih bioloških granica
    • Udio ukupnih, korištenih izvora vode
    • Udio morskei i kopnene zaštićene površine
  3. Smanjenje za polovinu osoba koje nemaju održiv pristup pitkoj vodi i osnovnoj higijeni.
    • Odnos stanovništva koje koristi napredne izvore pitke vode
    • Udio stanovništva sa pristupom razvijenim sanitarnim postrojenjima.
  4. Postići značajan napredak života najmanje 100 miliona stanovnika slamova do 2020. godine.
    • Udio stanovništva koji žive u sirotinjskim kvartovima.